Višemjesečne spekulacije tko će biti novi vodeći dioničar dubrovačkog brodara Atlantske plovidbe početkom studenoga i službeno su potvrđene. Zadarska Tankerska plovidba objavila je kako nakon provedene dokapitalizacije Atlantske plovidbe kontrolira ukupno 39 posto dionica te kompanije, zbog čega je obvezna dati ponudu za preuzimanje. Osvajanje dubrovačkog brodara na taj će način biti svojevrsna kruna investicijskog ciklusa Tankerske plovidbe, koja je u nepunih godinu i pol ‘progutala‘ čak tri kompanije, od toga dvije iz svoje temeljne, brodarske branše. Međutim, potpuno ovladavanje dubrovačkom kompanijom u ovom će slučaju biti malo teže izvesti.
Kako je objavljeno početkom studenoga, u dokapitalizaciji Atlantske plovidbe ukupno je izdano 697.750 novih dionica, a lavovski dio upisao je samo jedan investitor – Tankerska plovidba. U tom je procesu stekla 683.501 dionicu, odnosno 32,6 posto udjela, pa s onima koje je prije kupila na tržištu ukupno drži 818.563 dionice ili 39,1 posto udjela. Time je Tankerska plovidba na svojevrsnom vrhuncu svog investicijskog ciklusa započetog u jesen prošle godine preuzimanjem Tankerske Next Generation i ovogodišnjim ovladavanjem zadarskim hotelijerom Turisthotelom.
Nepoznato stajalište države
Budući da se broj dionica Atlantske plovidbe povećao na 2,09 milijuna eura, u Zadru moraju pripremiti 68,2 milijuna eura po cijeni iz dokapitalizacije od 53,50 eura. Dva su dioničara o kojima ovisi hoće li zadarski brodar steći veći udjel. Prvi je predsjednik Upravnog odbora Igor Bilbija, koji je prije dokapitalizacije bio najveći dioničar s 12,8 posto udjela, no razvodnjavanjem u dokapitalizaciji pao je na drugu poziciju s 8,5 posto udjela. Riječ je o jednom od najvećih privatnih investitora u Hrvatskoj koji je dionice Atlantske plovidbe počeo kupovati 2016. godine na burzi.
Godinu poslije kupnjom paketa od gotovo četiri posto udjela u vlasništvu Croatia osiguranja izbio je na prvu poziciju na ljestvici dioničara. Do tada poznat samo u uskim financijskim krugovima, Bilbija se nakon toga odlučio aktivnije uključiti u upravljanje kompanijom, najprije kao član Nadzornog odbora, a zatim – transformacijom upravljačkog modela u monistički ustroj – i preuzimanjem dužnosti predsjednika Upravnog odbora. Naravno, javno ne otkriva svoje namjere kad je riječ o ponudi za preuzimanje pa će trebati pričekati njezin kraj da postane jasno je li ulazak Tankerske ujedno označio kraj njegova najvažnijeg ulaganja.
Druga je nepoznanica država. Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) u Atlantskoj plovidbi drži nešto manje od pet posto udjela. Financijski krugovi ocjenjuju da bi CERP mogao biti voljan prodati te dionice, to više što prodajom u ponudi Tankerske ne bi imao transakcijskih troškova, a ne bi se srušila ni cijena jer bi prodajom tolikog paketa na burzi ona neminovno pala zbog plitkoga dioničkog tržišta. Iz CERP-a tek kratko poručuju da ‘ponuda za preuzimanje dionica Atlantske plovidbe još nije službeno objavljena, a kad bude, o njoj će odluku donijeti mjerodavno tijelo CERP-a u skladu sa zakonom‘. Sve u svemu, financijaši neslužbeno procjenjuju da bi Tankerska plovidba nakon provedene ponude mogla kontrolirati između 50 i 70 posto udjela u dubrovačkom brodaru.
Zgrabljena prilika
Međutim, povoljna kupnja nije glavni (i jedini) razlog zbog kojega je Tankerska plovidba bacila oko na Atlantsku. Naime, vozarine u različitim sektorima uglavnom se ne kreću u istom smjeru odnosno jednakim intenzitetom, što bi trebalo smanjiti volatilnost rezultata poslovanja u toj inače izrazito cikličkoj industriji. Stoga bi, kad preuzme kompaniju iz Dubrovnika, poslovanje Tankerske trebalo biti, ako ne još profitabilnije, onda zasigurno stabilnije. Naime, budući da u floti Tankerske plovidbe dominira prijevoz tekućih tereta, a u Atlantskoj rasutih, njihovim eventualnim spajanjem dobiva se puno diverzificiranija struktura flote, u skladu s tim i manji rizik, objašnjava analitičar Erste banke Davor Špoljar.