‘;
Zbog izazovnih okolnosti na tržištu kapitala odlučili smo zaustaviti IPO dionica Studenca – prilično šturo objašnjenje dali su prošli tjedan iz Enterprise Investorsa zašto su u posljednji tren odustali od najavljene inicijalne ponude dionica. Uzevši u obzir to da su u prva tri kvartala ove godine broj i vrijednost IPO-ova u EU-u veći nego u istom razdoblju lani te da trenutačne dobre performanse dionica stvaraju poticajno okružje za IPO-ove, objašnjenje za povlačenje hrvatskoga maloprodajnog lanca od listanja na zagrebačkoj i poljskoj burzi ne zvuči pretjerano uvjerljivo.
Neslužbeno se u javnosti kao razlozi odustajanja provlače teza da je EBRD odustao od dogovorenih planova za kupnju udjela u maloprodajnom lancu te previsoka valuacija tvrtke.
Povlačenje iz procesa IPO-a u zadnji čas na globalnom tržištu viđeno je mnogo puta iako to za sobom, naravno, nosi negativne posljedice poput gubitka povjerenja investitora, narušavanja reputacije tvrtke te dodatnih troškova povezanih s pripremom i odgađanjem ponovne ponude na tržištu. Talijanski luksuzni brend obuće Golden Goose, u vlasništvu PE fonda Permira, tako je samo dva dana prije najavljenog izlaska na burzu odustao od tog poteza. Neočekivana odluka obrazložena je ‘volatilnošću tržišta koja proizlazi iz političke nesigurnosti u Europi‘. Doduše, prema tvrdnjama upućenih izvora, glavni razlog odustajanja bio je strah od podbacivanja IPO-a.
– Loše je povući se dva dana prije debija, ali mnogo je gore ako dionica padne 20 posto u prvom tjednu trgovanja – prenio je Financial Times izjavu neimenovanog izvora o razlozima odustajanja od IPO-a.
Naglo odustajanje od javne ponude Studenca prvi je takav slučaj u Hrvatskoj, ali zato smo imali niz najava izlaska na burzu koje se nikada nisu materijalizirale. Prema poraznoj statistici IPO-ova vidljivo je da se hrvatske tvrtke zbog mnogih faktora ipak radije odlučuju na prodaju strateškom investitoru ili fondu. Ni smjena generacija u tvrtkama osnovanim devedesetih godina nije preokrenula taj trend.
– Prodaje strateškim ulagačima izglednije su iz više razloga. Jedan je što je jednostavnije ‘pregovarati‘ o cijeni/prodaji s jednim ili više potencijalnih strateških kupaca nego s ‘cijelim tržištem‘ putem IPO-a. Dodatno, strateški kupac dolazi iz iste branše i može jednostavnije ‘integrirati‘ ciljnu kompaniju, čak i u slučaju kompanija u kojima je sukcesija problem. Uzmimo uspješnu kompaniju osnovanu 90-ih ili 2000-ih. Vlasnik je umoran, a nasljednika nema ili nisu spremni voditi kompaniju. Izlistavanje na burzu IPO-om u pravilu se ne provodi isključivo zbog potpunoga cash outa vlasnika. Racionalni investitori postavit će pitanje može li dotad uspješna kompanija ostati uspješna kad je otac kompanije više ne bude vodio. U tom je slučaju prodaja strateškom kupcu očit izbor – objašnjava Danijel Delač, predsjednik Uprave tvrtke Interkapital vrijednosni papiri, te dodaje da je u pravilu cijena prodaje strateškom partneru viša nego cijena ‘prodaje putem IPO-a‘ s obzirom na to da strateški kupac jasnije može planirati i procijeniti i tzv. sinergije te poznaje svoju branšu bolje od generalnih investitora na burzi.
– U nekom bi idealnom scenariju te privatne kompanije najprije trebali preuzeti PE ili VC fondovi koji rade na okrupnjavanju kompanija iz istog sektora i kreiranju jedne velike, profesionalno vođene kompanije. Nakon toga IPO je logičan sljedeći korak – navodi Delač.
Koji su još razlozi zašto se tvrtke u Hrvatskoj ne odlučuju na IPO, za kakav je IPO prikladna Zagrebačka burza i koje su domaće tvrtke potencijalni kandidati za izlazak na burzu, pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.