Potencijal vodika u dekarbonizaciji je neupitan, ali brojne prepreke još nisu eliminirane, od regulative do pitanje infrastrukture i visokih troškova. Najvažniji su to naglasci prvog Trilateralnog poslovnog foruma o vodiku koji su organizirala veleposlanstva Mađarske u Zagrebu i Ljubljani. Kako je rečeno na početku, skup je pokušao dati odgovor koje su mogućnosti suradnje između Mađarske, Hrvatske i Slovenije u korištenju ovog energenta kao jednog od temelja zelene tranzicije.
Virág Mészáros, predstavnica Mađarske agencije za razvoj mobilnosti (HUMDA), u svojoj je prezentaciji pod nazivom ‘Prema uspješnom europskom vodikovom ekosustavu‘ istaknula kako se uspješni vodikovi projekti temelje na međusektorskoj i prekograničnoj suradnji. Prema njezinim riječima, prednosti suradnje su brojne; od integracije ponude i potražnje, preko podjele rizika i troškova do stjecanja boljih uvjeta za EU i dijeljenje znanja. Nakon velikog skoka interesa za vodik tijekom 2021. i 2022, ovogodišnja će iskustva možda odrediti budući smjer vodikove ekonomije na globalnoj razini.
Ključna godina
To ponajprije vrijedi za pitanje nastavka političke podrške s obzirom da je 2024. izborna godina u SAD-u i Europskoj uniji. U izazove spada i nepovoljno makroekonomsko okruženje. Mészáros je još istaknula i izazov tehničko-tehnološke te regulatorne nesigurnosti, kao i nedostatak strateških prioriteta za vodik. Na pozitivnoj je strani što je i dalje na snazi snažna regulatorna podrška te su započeti programi, kao i veliki projekti. K tome, na važne industrijske igrače snažan je pritisak usklađivanja sa ESG principima.
– U nekim industrijama, poput kemijske, metalurške i teškog transporta, vodik je vodeći alat za dekarbonizaciju, pa će stoga korištenje vodika postati neizbježno – istaknula je Mészáros.
Što se tiče mađarskih iskustava, tamošnja strategija korištenja vodika nije implementirana po očekivanoj dinamici, a razlog leži u nekoliko faktora. Primjerice, cijena proizvodnje zelenog vodika i dalje je značajno viša od prvotnih očekivanja, a ograničena je i lepeza korištenja vodika, posebno u transportu jer vodik kao gorivo još nije konkurentan, promatrano prema ukupnom trošku vlasništva (TCO). Nadalje, još uvijek nema značajne potražnje za zelenim vodikom (koji je dobiven pomoću električne energije iz obnovljivih izvora).
– Kako bi mađarska vodikova ekonomija počela rasti, potrebni su potezi u četiri područja. To je osnivanje dolina vodika, programi subvencija, nacionalni značajni projekti u području korištenja vodika te razvoj industrije vodikove tehnologije – navela je Mészáros. Financijsku pozadinu vodikovih projekata pojasnila je Danica Maljković, predsjednica Udruge za vodik pri Hrvatskoj gospodarskoj komori te članica odbora organizacije Hydrogen Europe. Kako je naglasila, smanjenja emisija ugljikovog dioksida nije moguće bez velikog angažiranja vodikove tehnologije.
Što se tiče mogućnosti financiranja, Maljković je posebno istaknula dva programa, Horizon Europe i Partnerstvo za čisti vodik. Horizon Europe ključni je EU-ov program financiranja za istraživanje i inovacije u vodikovoj tehnologiji. Između 2021. i 2027. iz tog će programa biti ukupno alocirano 93,5 milijardi eura. Partnerstvo za čisti vodik jedinstveno je javno-privatno partnerstvo za podršku istraživanju i razvoju vodikovih tehnologija, pojasnila je Maljković.
Njemačka i nizozemska iskustva
Na panelu ‘Uloga vodika u dekarbonizaciji različitih sektora gospodarstva‘ Danica Maljković je istaknula kako je važno da male zemlje zauzmu proaktivan pristup kad je u pitanju korištenje vodika. U raspravi koju je moderirala Željka Rukavina iz Sektora za industriju i održivi razvoj HGK posebno se istaknulo pitanje infrastrukture za transport vodika. Zanimljiva iskustva iznio je Marko Ileršič, direktor strateškog razvoja slovenske tvrtke Plinovodi koji je u pregledu situacije u Europi kazao kako se u Njemačkoj trenutno gradi 10 tisuća kilometara cjevovoda za transport vodika.
Međutim, takva ulaganja operatera rezultat su zakonske regulative. U skladu s njom država jamči operaterima da će u segmentu transporta vodika poslovati bez gubitka, odnosno da će im pokriti dio prihoda. Sličan uređeni regulatorni okvir ima i Nizozemska u kojoj država snažno subvencionira ulaganja u transportnu mrežu za vodik. Kad je riječ o regulativi, Miha Trunkelj, glavni tajnik Slovenske udruge za vodik te voditelj poslovnog razvoja tvrtke IMP Promont smatra kako regulativa za vodik mora biti posložena poput recepta.
– Moramo odrediti, ako upotrijebimo toliko obnovljivih izvora energije, treba nam toliko infrastrukture i toliko skladišta – istaknuo je Trunkelj.
Pitanje skladištenja vodika posebno će postati važno i idućim godinama, poručio je Dražen Jakšić, čelnik Energetskog instituta Hrvoje Požar. Jakšić je i naglasio kako je u sklopu energetske tranzicije vodik samo manji dio. Koliki je potencijal korištenja vodika u Mađarskoj pokazao je József Szuper, stručnjak iz HUMDA-e. Potencijal posebno postoji u prometu, a Szuper smatra da bi godinje na mađarskim cestama moglo biti po tisuću vozila na vodik. Viktor Parragh, savjetnik u konzultantskoj tvrtki IFUA, kaže kako vodik, doduše, ima veliki potencijal u industriji kao sredstvo dekarbonizacije, ali su veliki izazov troškovi.