Besplatnu toplinu iz okoliša – zraka, zemlje ili podzemnih voda – upotrebljavaju sustavi poznati kao dizalice topline ili toplinske crpke kako bi prema željama grijali ili hladili prostor i pripremili potrošnu vodu. Usput smanjuju emisije štetnih stakleničkih plinova
Vani je zima, nama je hladno i baš uživamo u ideji da u kaminu zapalimo vatru ili se stisnemo uz radijator. Zvuči poznato? Cjepanice, kocke za potpalu, peći ili radijatori mnogima su prva pomisao kad se spomene grijanje, ali učinkovitost i cijena grijanja danas sve češće narušavaju romantičnu sliku topline. Upravo zato sve više ljudi razmišlja o drugim mogućim izvorima grijanja, a među njima su i dizalice topline, koje se smatraju ekološki prihvatljivim sustavom grijanja i hlađenja prostora. Neki ih nazivaju dizalicama topline, a neki toplinskim crpkama ili pumpama, no one uglavnom i griju i hlade prostorije, ovisno o sezoni. Da bi to činile, koriste se električnom energijom umjesto plinom i tako smanjuju emisije štetnih stakleničkih plinova.
– Dizalice topline ekološki su prihvatljivi sustavi grijanja i hlađenja prostorija te pripreme potrošne tople vode. Spomenuti uređaji koriste se besplatnom okolišnom toplinom iz zraka, zemlje ili podzemnih voda koju s pomoću dodatne električne energije dižu na višu temperaturnu razinu za potrebe grijanja prostora i pripreme potrošne tople vode odnosno na nižu temperaturnu razinu kad se upotrebljavaju za hlađenje prostora – objasnila je Ružica Jurjević, istraživačica s Odjela za energetsku učinkovitost Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP).
Sve održivo
Najjednostavnije rečeno, dizalica topline crpi ili premješta toplinu s jednoga mjesta na drugo. Zapravo, čini što i klimatizacijski uređaj, crpi toplinu iz kuće i uvlači hladan zrak. Ljeti može obaviti istu zadaću, a zimi je sposobna za obrnuti proces, povlačenje topline izvana u kuću, objašnjava The Guardian. Način na koji radi ovisi o vrsti uređaja, ali ključna je značajka da prenosi toplinu kamo želimo. Inače, takav sustav grijanja postoji već neko vrijeme, ali tek je u posljednje vrijeme običajena mogućnost u grijanju.
– U posljednje vrijeme znatno je porasla prodaja takvih sustava zbog poskupljenja energenata izazvanih ratnim događajima u Ukrajini. Zasad ne raspolažemo točnim podacima o korištenju dizalica topline. Klimatizacijski uređaji također su dizalice topline, iskorištavaju okolišnu energiju iz zraka. Što se tiče ostalih izvedbi dizalica topline, dakle zrak/voda, voda/voda, tlo/voda, upotrebljavaju se znatno rjeđe, ali i njihova prodaja naglo raste pa se u budućnosti može očekivati da će biti mnogo zastupljenije – rekla je Jurjević.
I to nije neobično, posebno kad se uzme u obzir da, osim o učinkovitosti, sve više ljudi danas razmišlja o održivosti. Više od trideset zemalja i Europska unija u zakonima ili politici učvrstile su cilj – postizanje nulte emisije ugljikova dioksida. Više od sto zemalja dalo je slične prijedloge, ali još radi na prihvaćanju politika za postizanje tog cilja. Dizalice topline nametnule su se kao ekološki prihvatljiv oblik grijanja, a Međunarodna agencija za energiju u svom je posljednjem izvješću naglasila da se nakon 2025. godine ne bi smjeli prodavati novi plinski kotlovi ako se žele postići ciljevi ugljične neutralnosti do 2050. godine, navodi portal Greenmatch. Također, neke države potiču korištenje tog oblika grijanja kao dio svoga zelenog plana, pa tako Velika Britanija do 2050. želi postaviti 19 milijuna toplinskih crpki u kućanstva na cijelom otoku. Također, studija objavljena prošle godine otkrila je da bi zamjena plinskih peći toplinskim crpkama u svakom domu u SAD-u mogla smanjiti emisije ugljika do 53 posto, navodi The Guardian.
Više prednosti nego nedostataka
Upravo se ekološki segment navodi kao jedno od glavnih prednosti te vrste sustava grijanja. No prednosti ima mnogo, zato nije neobično što popularnost dizalica topline raste. One, među ostalim, mogu dugoročno sniziti troškove energije, što u ovim prilično turbulentnim vremenima, kad se cijene često mijenjaju, ima važnu ulogu. Osim što su jeftinije za rad od sustava koji se temelje na izgaranju, općenito su ti sustavi energetski učinkovitiji, što dugoročno znači i veću uštedu energije. Osim toga, zahtijevaju manje održavanja od sustava grijanja na izgaranje i sigurne su za rad. Smatraju se čak sigurnijima od ostalih sustava grijanja jer se zbog njih ne mora uvoditi plin u kuću. Prosječan je vijek toplinske crpke petnaest godina, a neke mogu učinkovito raditi i više od dvadeset godina.
– Prednosti takvih sustava manji su režijski troškovi, ekološki prihvatljiva tehnologija, dakle male emisije stakleničkih plinova; nema dimnjaka, nema izgaranja, nema ni dodatnih računa – plaća se isključivo električna energija, a omogućuju i aktivno ili pasivno hlađenje ljeti. Ukratko, jednostavna tehnologija visokih vrijednosti, niskih troškova održavanja s dugim vijekom trajanja koja se koristi prirodnim, neiscrpnim izvorima energije – istaknula je Jurjević.
Iako su dizalice topline jedno od najučinkovitijih rješenja za grijanje, mnogi odustanu od te opcije zbog visokih početnih troškova. Osim toga, prilično ih je teško instalirati jer je za njihovu ugradnju potrebno temeljito planirati i istraživati, zbog čega je mnogo jednostavnije ako se takav sustav ugrađuje u nove kuće ili zgrade.
– Kao i svaki sustav, i ovaj ima nedostataka. Primjerice, nedostatak je viša cijena početnog ulaganja i osiguravanje niskotemperaturnog režima sustava grijanja, odnosno niske temperature polazne vode u sustavu grijanja, što se postiže bez problema ako je kuća ili zgrada izolirana. Dodatno, ako se dizalica topline želi upotrebljavati i za grijanje i za hlađenje prostora, potrebno je ugraditi ogrjevno-rashladna tijela, što može značiti dodatna početna ulaganja ako su u kući/stanu prije bila instalirana samo ogrjevna tijela – dodala je Jurjević.
U usporedbi s drugim sustavima grijanja, poput električnog bojlera, dizalice topline troše mnogo manje električne energije, a toplinsku energiju umjesto toga crpe iz okoline, zbog čega je taj sustav grijanja i dalje prilično dobar izbor. Iako njihova cijena može varirati, cijena onih na zrak ili vodu, novih ogrjevnih tijela te ugradnja svega navedenoga u manji stan, npr. od 40 četvornih metara, iznosi oko 5300 eura (oko 40.000 kn), a trajanje ugradnje ovisi o izvođačima, raspoloživim radnicima, opremi i sl.
Vrijednost za novac
– Ako se promatra usporedba sa stanom iste veličine koji se trenutačno grije na standardne kotlove na prirodni plin, takva se investicija vrati u otprilike osam godina. Pritom treba uzeti u obzir da su podno grijanje i radijatori isključivo ogrjevna tijela. Dakle, takve izvedbe podrazumijevaju samo grijanje prostora. Jedan od načina jest korištenje ventilokonvektora, kojima je moguće i grijati i hladiti prostor. Takvi sustavi stvaraju svojevrsnu buku u prostorima, ali novije izvedbe već rješavaju i taj problem – objasnila je Jurjević.
Dodala je i da je u sustavu grijanja najvažnije naglasiti učinkovitost. Za bolje razumijevanje i usporedbu tehnologija objasnila je da stupanj učinkovitosti označava koliko se toplinske energije dobiva za uloženi kilovatsat energije određenog energenta. Primjerice, standardni kotlovi na prirodni plin imaju stupanj učinkovitosti od približno 0,85, što znači da je s uloženim kilovatsatom prirodnog plina tom tehnologijom moguće dobiti 0,85 kWh toplinske energije.
– Kad je riječ o ekološki prihvatljivim energentima, trenutačno se dizalice topline smatraju najboljim rješenjem. Stupanj učinkovitosti dizalica topline zrak/voda jest oko 3,50, a stupanj učinkovitosti dizalica topline voda/voda čak oko 4,40. Zbog dugoročne koristi za kućni proračun i okoliš fosilna goriva treba izbjegavati zbog njihova kratkog vijeka i negativnog utjecaja na klimatske promjene, a i procjene govore da će cijene takvih goriva nastaviti rasti. Stoga je neupitno da su tehnologije budućnosti one koje se ne koriste fosilnim gorivima, a to su upravo dizalice topline – zaključila je Jurjević.
Sve to znači da prednosti dizalica topline jasno pokazuju da je došlo vrijeme za neke nove oblike grijanja i da su one dugoročno pametna investicija. I da, nećemo si lagati, početni troškovi nisu zanemarivi, ali istodobno treba gledati širu sliku. Osim toga, kad bi se kući s dizalicom topline dodali i solarni paneli, takva kuća postala bi energetski visokoučinkovita, ali i, još važnije – energetski potpuno neovisna.