Od 2004. godine, kada je po prvi puta iskovana kratica ESG (environmental, social, governance) principa, isti se u začetku nišno, a u posljednje vrijeme i široko nameće kao vodeći koncept odgovornog i održivog organizacijskog poslovanja i primjene najboljih praksi, bilo privatnom sektoru ili javnom. O čemu se ustvari radi i koje su to osnovne komponente koje nam nova organizacijska ESG paradigma donosi, i što sve one sadrže? Kako se vodstva trebaju pozicionirati kako bi ESG principe i standarde uspješno uvodila u svoje organizacije i na koji se način educiraju zaposlenici na svim organizacijskim razinama? Koji su to praktični koraci u primjeni ESG načela koja ostvaruju višu dodanu vrijednost i dugoročnu održivost u poslovanju i pozicioniranju svih vrsta organizacija i postoji li trenutna legislativna i regulatorna podloga, te što se priprema u skoroj budućnosti razgovaramo s doc. dr. sc. Ernestom Vlačićem, sveučilišnim i veleučilišnim profesorom, predsjednikom tematskog inovacijskog vijeća RH energije i okolišnih tehnologija, te osnivačem razvojno istraživačke organizacije NOVAMINA Centar Inovativnih Tehnologija.
Živimo u turbulentnim vremenima, kako danas održavati žilavost poslovanja, kako eliminirati rizike i povećati učinkovitost?
Da, živimo u turbulentnim ali ujedno i zanimljivim vremenima! Svijet se nikad nije mijenjao ovako munjevito, ali se vjerojatno nikad neće u budućnosti mijenjati tako sporo, … krilatica je koja nam ukazuje na munjevitost promjena. Voljeli mi to ili ne, mi zaista živimo u izazovnim ali i stohastičnim vremenima, popularno rečeno u VUCA(G) vremenima. Gdje VUCA stoji za volatilna, neizvjesna (uncertain), kompleksna (complex), scenarijski višesmjerna (ambiguous), ali i globalna vremena. Specifično, vremenima u kojima nam višestruka isprepletena uzvojnica događaja; COVID-19, rusko-ukrajinskog rata, … a kod nas još i potresa, kroji blisku ali i daljnju budućnost. Međudjelovanje takvih i sličnih događaja čini strateško pozicioniranje organizacija bilo kojeg tipa još kompleksnijim. Osim 'chance' (događaja) sljedeći ključni čimbenik strateškog pozicioniranja organizacija predstavljaju dominantni globalni megatrendovi, nagla digitalizacija, promjene navika potrošača, ekološka osviještenost, klimatske promjene, starenje populacije, i drugi, koji kataliziraju brzu tranziciju iz 4. prema 5. industrijskoj revoluciji. U njoj će humancentričnost, održivost i briga za okoliš odnosno ograničene resurse Zemlje postati fokus ljudskog djelovanja.
U takvim ekstremno turbulentnim vremenima nikada važnije nije bilo zacrtati i zatim održati uravnoteženi pristup u cilju ostvarenja održivi konkurentske prednosti, žilavosti poslovanja, rastu učinkovitosti organizacije, ublažavanju ili eliminaciji rizika djelovanja, u konačnici stvaranja veće vrijednosti za sve dionike.
Kako se organizacije trebaju postaviti kao odgovor tim vremenima, može li se ESG nametnuti kao odgovor?
Postavlja se pitanje koji je to onda optimalan strateški smjer kojim organizacije trebaju kročiti kako bi uspješno tranzitirale i doprinosile krovnom cilju, a to je prelazak u zelenu i održivu ekonomiju. ESG je trenutno vodeća organizacijska filozofija održivosti poslovanja i nameće se kao jedan od najprikladnijih uravnoteženih pristupa.
Radi li se konačno o modelu kojim će se težnja za profitom zamijeniti odrednicom da je očuvanje planeta i njegovih resursa za buduće generacije ipak najviši mogući prioritet čovječanstva?
Moglo bi se ustvrditi da Milton Fedmanova teorija o maksimalizaciji profita za dobrobit dioničara sve brže gubi tlo pod nogama, i biva supstituirana novim holističkim principom i filozofijom poslovanja. Da ESG nije ništa novo kroz povijest, govori nam činjenica da su u 18. stoljeću 'quakeri' odlučuju uvoditi princip održivosti pred profitom, te u poslovanju zabranjuju ulaganja u rat i roblje.
Tako dolazimo do 2004. kada je po prvi puta iskovana kratica ESG (environmental, social, governance) principa, koji se u začetku nišno, a u posljednje vrijeme sveobuhvatno nametnuo kao vodeći princip održivosti poslovanja. Sve se tri navedene komponente; briga za okoliš, društveno odgovorna komponenta kao i komponenta najboljih upravljačkih praksi isprepliću kroz novi ‘triple helix’ (princip trostruke ovojnice), i međusobno djeluju kako bi za organizaciju stvorile efektivno i dugoročno održivu najvišu moguću dodanu vrijednost, ne nužno i financijsku.
Koji su to ključni elementi ESG-a?
Obično se pitamo, što je to ustvari ESG? Naime, radi se o globalno usvojenom principu ponašanja i djelovanja organizacija u kojemu se svaka komponenta vrednuje i mjeri po nizu kriterija, i ujedno se po njima vodi računa kako bi organizacija prema svojim dionicima ali i okruženju postigla iznadprosječne rezultate. Organizacije će u tom smislu uskoro posjedovati svoju osobnu ‘ESG iskaznicu’ kojom će se legitimirati svojem vanjskom i unutarnjem okruženju, i što je najvažnije, ostvarivati investicijsku atraktivnost. To će činiti tako da će organizacije koje zadovoljavaju visoke ESG parametre biti daleko atraktivnije ulagačima od onih čiju su ESG rejting rezultati niži. ESG orijentiranost i performance će isto tako postati jedan od vodećih indikatora kada su u pitanju financijske potpore javnog sektora prema takvim poduzećima.
Koji su to osnovni elementi koji čine temeljni ESG miks?
Prije svega radi se o okolišnom segmentu (E), odnosno skupu područja koji uključuje između ostalog, klimatske promjene, emisije ugljičnog dioksida ali i drugih štetnih tvari, primijenjene mjere energetske učinkovitosti, briga o cirkularnoj ekonomiji, skrb o vodama, odnos prema biološkoj raznolikosti, upravljanje prirodnim resursima, itd. Kod socijalne odnosno društvene komponente (S) ističemo raznolikost i inkluziju zaposlenika, odnos prema dionicima, odnose u dobavnim i/ili lancima vrijednosti, uvjeti rada zaposlenika i drugo. Konačno, upravljačka ili governance kategorija nam vodi računa o poslovno upravljačkoj etici, transparentnosti u controlling sustavima, tipologiju i sastavima upravljačke strukture, odnos u upravljačkim tijelima, kibernetičku sigurnost, zaštitu podataka, mito i korupcija, lobiranje i drugo.
Od tri temeljne komponente E je prilično svježa u ESG miksu, dok su S i G komponente već duži period u fokusu korporativnog društveno odgovornog poslovanja i upravljanja. U tom je smislu u zadnje vrijeme poseban fokus i usmjeren na E komponentu koja je važna svim organizacijama, a ne samo onima koji se na prvi pogled mogu etiketirati kao latentni zagađivači. O važnosti E komponente govori i nedavno istraživanje-analiza BlackRocka koje je provedeno na zahtjev Europske komisije, a tiče se vanjske percepcije organizacije očima bankarskog sektora u svezi važnosti komponenata pojedinih komponenata i potkomponenata ESG-a. U tom je istraživanju okolišna komponenta istaknuta kao najvažnija ESG, u kojoj su segmenti upravljanja otpadom i vodama navedeni kao dominanti u percepciji odgovornog poslovanja. Važnost difuzije ESG-a ogleda se pored ostalog i u činjenici da se oko njega počinju razvijati posebni ali i raznoliki financijski instrumenti koji dinamiziraju scenu, te se značajne količine financijskih sredstava već sada ulažu u ESG osviještene korporacije, odnosno kompanije koje nose nekakvu formu zelenog stickera. To predstavlja značajan iskorak u smislu ulagačkog odmicanja fokusa od tradicionalnih industrija, primjerice nafta i plina, proizvodnje čelika, cementa, osim ako iste nisu vidljivo osviještene odnosno djeluju po ESG principima.
Kako se može izmjeriti ESG?
U provedbi ESG-a postavlja se jedno dominantno važno pitanje, kako procijeniti koja je organizacija usklađena, odnosno kao partner uspješnija i privlačnija po ESG principima svojim dionicima ili ulagačima, posebno financijerima? U tom se smislu razvijaju specifične, no zasad nedovoljno standardizirane metrike koje organizacije koriste kako bi sebe prezentirale u realističnom ESG svijetlu, i nije neobično da se unutar organizacije koriste i višestruke metrike odnosno metodike.
Dodatno, posebne napore čine u standardizaciji ulažu i institucionalni sustavi (Svjetska banka, OECD, EC i drugi) koji ESG smatraju izuzetno važnim principom odgovornog ponašanja, te same generiraju i nude specifične kriterije i metrike, za koje se drži da će najvjerojatnije konvergirati prema nekoj vrsti standarda u doglednoj budućnosti.
Koje su implikacije dosadašnje i buduće primjene ESG u organizacijama?
Upravo nesukladnost, a time nestrukturiranost odnosno nestandardiziranost u metrikama, posebno kad su u pitanju specifični industrijski segmenti, predstavljaju za sada jednu od najvećih izazova za sveobuhvatnu i intenzivniju difuziju ESG-a. Metaforički bi se trenutna situacija mogla prezentirati kao krstarenje divljim zapadom trenutka, iako se ulažu veliki napori na svim razinama kako bi se tu situaciju pospješilo, a svjesni smo da se promjene na bolje ubrzano dešavaju. Kako bi organizacije ubuduće prezentirale svoje djelovanje u najboljem mogućem svijetlu, moguće je da će se pored klasičnog rejtinga u kontekstu nefinancijskog izvješćivanja tražiti i ESG rejting.
Kakvi su izazovi ESG-a?
Sljedeći veći izazov u kontekstu ESG-a predstavlja manipulativni zeleni marketing, popularno nazivan green washing, ili neutemeljena prezentacija organizacija i njihovog poslovanja ‘zelenijim’ nego što u stvarnosti jeste. Takve organizacije podacima manipuliraju u cilju ostvarenja što povoljnije i atraktivnije investicijske pozicije, odnosno ostvarenja povoljnih raspoloživih uvjeta za atrakciju raspoloživih instrumenata financiranja, do kojih moguće nikako ne bi mogle doći.
Također, kako EU tako i ostale legislative i regulative, nisu još uvijek jasno precizno definirane prema primjeni ESG-a, odnosno princip mrkve i batine nije za sada dovoljno precizno razrađen, iako na njemu regulatorna i legislatora tijela sustavno i ubrzano rade. I za kraj, no nikako ne manje važno, ne postoji dovoljna svjesnost, odnosno educiranost na temu na svim razinama, iako su razna istraživanja unutar organizacija pokazala da svjesnost za ESG raste, posebno u okolišnom (E) segmentu.
Postoje li u hrvatskoj primjeri organizacija koje idu u smjeru ESG-a? Postoje li edukacije za poduzetnike?
Svakako postoje, razne su organizacije, prvenstveno one kojima je održivi poslovanje važno krenule u smjeru primjene ESG principa u njihovom poslovanju. Sve se češće i kod nas u oglasnicima i putem head hunting organizacijama mogu pronaći objave koje traže ESG specijaliste i konzultante. Jedan od pionira izrade ESG strategija i embriona njegove primjene u hrvatskoj jesu članice bankarskog sektora, kod kojih su neke svoju strategije ESG izradile na slučaju njihovog transportnog odjela. U održivo poslovanje prema ESG principima su se također uključila i druga hrvatska poduzeća, pogotovo ona veća korporativna koja imaju potrebe između ostalog nefinancijskog izvješćivanja praćeno od strane HANFA-e.
Kad je u pitanju edukacija mislim da smo možemo biti zadovoljni, jer i u RH putem Međunarodnog Instituta za klimatske aktivnosti (IICA) i IASE iz Londona, među prvima u svijetu imamo mogućnost educirati se i certificirati za ESG. Radi se o prvoj međunarodno priznatoj edukaciji-kurikulumu za ESG stručnjake i certifikate iz održivih financija i poslovanja. Podršku ovom edukativnom kurikulumu dale su i najuglednije institucije na svijetu koje se bave kreiranjem politika održivog razvoja i klimatskih promjena, ali i financijskim i upravljačkim poslovanjem i kriterijima: UN-FAO, UNFCCC, UNEP (UN Environment Programme), UN-IFAD, UN-WOMEN, GREEN CLIMATE FUND, Svjetska banka i mnoge druge.
Što bi rekli da nas očekuje u bližoj budućnosti, što će se dogoditi s kulturom održivog poslovanja?
U svijetu gdje dolari i euri ‘glasno zbore’ princip i kultura održivog poslovanja postaje sve važniji, odnosno prerasta iz trenutnog promišljanja ‘nice to have’ i nameće se kao ‘need to have’ ili ‘must have’ kultura i filozofija poslovanja. Organizacijske kulture će sve više biti oblikovane prema ESG principima kako bi iste bile što atraktivnije ali ujedno i što odgovornije prema svojim krugovima dionika, kako vanjskih tako i unutarnjih. Nije ni rijedak slučaj da osobe koje su zadužene za ESG ulaze i u uprave korporacija, ili se u okviru postojećih uprava počinju nominirati ili određivati osobe s takvim zaduženjima.
Ujedno organizacijski inovacijski iskoraci u cilju ostvarenje održive konkurentske prednosti, posebno u disrupcijskim tehnologijama ili poslovnim modelima, bit će sve češće vezani za tehnologije koje su vezane za sve komponente ESG-a, posebno one iz E segmenta. Upravo će se za te komponente i ostvarivati najviša količina financijskih sredstava, bilo u smislu ostvarenja ESG sukladnosti ili ‘ozelenjavanja’ procesnog pristupa, bilo u smislu razvoja novih ‘zelenih’ proizvoda, usluga ili poslovnih modela. Ovdje ne smijemo zaboraviti i investicijska ulaganja koja će svoj fokus preferencijalno pomicati prema portfolijima ESG osviještenih organizacija.
Kad je u pitanju manipulativno djelovanje kroz pretenciozni zeleni marketing tu bi Uredba EU iz 2020 o Taksonomiji o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja značajno trebala ublažiti efekte ranije navedenog green washinga.
I za kraj, kako ne bi ostali samo na teorijskim postavkama, gdje možemo o ESG-u ovih dana malo vise čuti i o toj tematici praktičnije raspravljati?
Kako ESG postaje predmet osobnog znanstvenog i stručnog fokusa i djelovanja, o ESGu ću održati izlaganje na nadolazećoj G.R.I.D. LIDER-ovoj konferenciji, koja je ustvari unaprijeđena konferencija 4. Industrijske revolucije. A predstavlja mi zadovoljstvo da je mom radu dao podršku i spomenuti Međunarodni Institut za klimatske aktivnosti (IICA) koji se godinama bave upravo klimatskim promjenama i politikama.