Prema novoj studiji Cambridgea objavljenoj u časopisu Science, projekti kompenzacije ugljika koji tvrde da suzbijaju deforestaciju značajno precjenjuju svoj učinak. Studija kaže kako se kompenzacije ugljika prodaju kao način da se smanji utjecaj stakleničkih plinova dopuštajući zagađivačima da kupe kompenzacije ili kredite koji im omogućuju da nastave emitirati tj. zagađivati u zamjenu za financiranje projekata koji smanjuju emisije negdje drugdje. Te kompenzacije su postale pravi biznis visokog profita za korporativne klimatske akcije koje očito ne daju željeni uspjeh.
U studiji je procijenjeno 26 projekta kompenzacije ugljika koji tvrde da usporavaju stopu potencijalne deforestacije u šest zemalja na tri kontinenta. Rezultat su pokazali da projekti ne samo da nisu usporili deforestaciju već su i znatno manje učinkoviti nego li su to tvrtke koje kompenziraju tvrdile.
- Glavna poruka je da se nije dovoljno oslanjati se na ugljični kompenzacijski certifikat jer ako se samo oslanjate na kompenzacije, vjerojatno nećete učiniti ništa pozitivno a tiče se klime – rekao je glavni autor studije, Thales West, interdisciplinarni ekolog i docent na Vrije Universiteit u Amsterdamu i suradnik u Cambridgeovom Centru za okoliš, energiju i prirodu.
Loša praksa
Zbog toga, autori pozivaju na ‘hitne revizije‘ metoda ukazujući na velike nedostatke u trenutnoj praksi.
Tijekom proteklih godina kompenzacije ugljika postale su sveprisutnije, osobito u zemljama s višim dohotkom, gdje potrošači mogu ‘ublažiti svoju krivnju za klimu‘ tako što će platiti nešto više za avionsku kartu ili unajmljeni automobil, računajući da će taj višak završiti, recimo sadnjom šuma. Međutim, i tu treba reći da je ovo apsolutno promašeno, jer prebacivati promjene klime na obične potrošače je zbilja van pameti. No, ako netko želi platiti više da bi se osjećao bolje, je isto u redu, ako se ne nameće kao nešto što se mora.
Velike tvrtke s visokim emisijama kao što su Delta, JetBlue, Disney, General Motors i Shell kupile su i prodale ogromne količine ugljičnog kompenzacije u ime klimatskih mjera. To je atraktivan poslovni model za tvrtke koje žele postati ‘zelene‘ bez značajnih promjena u svom poslovanju. Ovo možete pročitati još jednom. Isti posao, isto zagađenje, ali su zelene ako kompenziraju. Također van pameti, jer će i dalje nastaviti zagađivati, a par bukvi sigurno neće pomoći i kompenzirati sve što recimo Shell zagadi.
Otkako su se kompenzacije ugljika pojavile na tržištu, vodi se rasprava o tome jesu li one učinkovit model za ublažavanje klimatskih promjena a sada studija Cambridgea zorno ilustrira da nisu, te ilustrira osnovni problem. Većina kompenzacija ugljika usmjerena na smanjenje deforestacije ni približno tako učinkovite kao što se tvrdi da jesu a studija kaže kako se u mnogim slučajevima ni ne odrade do kraja, tj. šume se ne posade.
Šume najvažnije
Julia Jones, doktorica i znanstvenica na Sveučilištu Bangor kaže kako je ova studija posebno uvjerljiva jer je najveća po opsegu i koristi najsnažnije metode koje su dostupne u ovom trenutku.
Studija je promatrala 26 projekata u šest zemalja: Kambodži, Kolumbiji, Demokratskoj Republici Kongo, Peruu, Tanzaniji i Zambiji. Samo 18 od 26 projekata imalo je dovoljno javno dostupnih informacija za određivanje broja kompenzacija koje su trebali proizvesti. Od provedbe projekta do 2020. godine, očekivalo se da će tih 18 projekata generirati do 89 milijuna ugljičnih kompenzacija koje će se prodavati na globalnom tržištu ugljika. Ali istraživači procjenjuju da bi samo 5,4 milijuna od 89 milijuna, ili 6,1 posto, bilo povezano sa stvarnim smanjenjem emisije ugljika.
Jones zaključuje kako se nemoguće uhvatiti u koštac s klimatskim promjenama bez zaustavljanja krčenja šuma, deforestacije tropskih šuma i degradacije šuma. I Jones je u pravu, ali svijet je krenuo nekim drugim putem, recimo, krčimo raslinje i šume da bi postavili solarne panele. Sad, neka netko kaže što je bolje za klimu. Nepregledana prostranstva solarnih panela ili ista takva prostranstva guste zelene šume.