Kako bi se ublažio utjecaj klimatskih promjena, Europski parlament prihvatio je Europski propis o klimi da se smanjenje emisija ugljika podigne s 40 na najmanje 55 posto do 2030. godine. Tim je propisom klimatska neutralnost do 2050. postala pravno obvezujuća za države članice. Taj cilj si je zadao i SAD, ali i mnoge druge države, dok su zemlje poput Kine ili Indije, najavile taj isti cilj, ali desetljećima kasnije. No, čini se da su veća sad neke zemlje postigle taj sveti ‘net zero‘ gral.
Neto nulte emisije se postižu kada se svake godine iz atmosfere apsorbira više ugljičnog dioksida nego što se emitira. Dosezanje neto nule na globalnoj razini središnji je dio nastojanja da se spriječi da globalno zagrijavanje premaši klimatski cilj od 1,5C.
Emisije stakleničkih plinova danas su veće nego kada je 190 zemalja usvojilo Pariški sporazum 2015. godine, tvrdi Svjetski ekonomski forum te kažu kako veliki i mali emiteri razvijaju dugoročne planove za dekarbonizaciju sektora kao što su energija, električna i toplinska energija, industrija, transport i poljoprivreda. Kada će ti planovi biti u potpunosti upogonjeni, nije poznato.
Međutim, zemlje koje su bogate prirodnim resursima poput prašuma koje prirodno upijaju CO2 iz atmosfere, zatim zemlje s malom populacijom i ograničenom industrijskom proizvodnjom su, kaže WEF, na dobrom putu da prije svih stignu od zacrtanih ciljeva.
Zemlje koje su dosegle neto nulte emisije
A takve zemlje zaista i postoje. Njih je osam, prema istraživanju koje je napravio Energy Monitor.
Prva od njih je Butan, mala zemlja između Kine i Indije koja prema zadnjem popisu stanovništva iz 2015. broji 672 452 stanovnika. Poljoprivreda za vlastite potrebe, održivo šumarstvo i turizam čine glavninu gospodarske aktivnosti Butana, a kraljevina već dugo provodi politiku koja promiče održivo upravljanje šumama dok zaštićeni nacionalni parkovi dominiraju kroz dvije petine zemlje.
Druga država na popisu WEF-a su Komori, maleni vulkanski arhipelag koji se nalazi u Indijskom oceanu uz istočnu obalu Afrike, sjeverno od Madagaskara. To je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu, s populacijom od 800.000 gusto koncentriranom u glavnim obalnim gradovima njezina četiri otoka. Niske emisije iz poljoprivrede, ribolova i uzgoja stoke, koje čine oko polovicu gospodarstva zemlje, zajedno sa strogom zaštitom okoliša za gotovo četvrtinu kopna, podupiru njegov neto nulti status.
Gabon se našao kao treći na ovoj listi u kojemu dominiraju prašume koje pokrivaju 88 posto kopnene mase zemlje. Smješten u bazenu Konga, koji je jedan od najvećih svjetskih ‘ponora ugljika‘, Gabon emitira vrlo malo ugljičnog dioksida, dok apsorbira velike količine. UN je Gabon nazvao modelom očuvanja okoliša.
Gvajana je još jedna zemlja bogata šumama, koja se nalazi na sjevernoj obali Južne Amerike okružena amazonskom prašumom. Nakon što je već postigla neto nultu emisiju, zemlja cilja na daljnje smanjenje emisija od 70 posto do 2030. godine. Međutim, zemlja je 2019. postala najnoviji svjetski proizvođač nafte, što bi moglo dovesti u pitanje njezin status nultog emitera stakleničkih plinova.
Otok Madagaskar nalazi se uz istočnu obalu Afrike i oslanja se na poljoprivredu i ribarstvo kao svoju glavnu gospodarsku proizvodnju. Iako je trenutno nulti neto emiter, krčenje šuma velikih razmjera dovelo je do nestanka četvrtine šumskog pokrova zemlje od 2000. godine, prema Global Forest Watchu. Ako se trenutna stopa gubitka drveća nastavi, Madagaskar će postati neto emiter ugljičnog dioksida do 2030., predviđa Energy Monitor.
Niue je maleni koraljni otok za koji nitko nije čuo, koji se nalazi u južnom Tihom oceanu i dom je lokalnog stanovništva od oko 2000 ljudi. Ribarstvo, poljoprivreda i turizam su glavne gospodarske djelatnosti. Niue pridonosi globalnim emisijama stakleničkih plinova sa samo 0,0001 posto. Međutim, njegov izloženi položaj čini ga ranjivim na utjecaj klimatskih promjena, od porasta razine mora, zakiseljavanja oceana i sve veće opasnosti od ciklona. Na primjer, u siječnju 2004. glavni grad Niuea uništio je ciklon Heta kategorije 5.
Panama se na klimatskom summitu COP26 u Glasgowu, pridružila Surinamu i Butanu kako bi formirala savez zemalja s negativnim ugljikom, pozivajući na potporu trgovini i cijenama ugljika te potičući veće napore da se postigne neto nulta razina. S populacijom od 4,5 milijuna ljudi, oko 65 posto kopnene mase Paname prekriveno je prašumama, a vlada planira pošumiti dodatnih 50 000 hektara zemlje do 2050.
Surinam je mala amazonska nacija i jedna je od šumom najbogatijih zemalja na svijetu, s pokrivenošću od 93 posto njezine kopnene mase. Surinamske šume apsorbiraju milijarde tona CO2 i podržavaju bogatu bioraznolikost.
Kao što vidimo, sve zemlje koje su do sada postigle taj sveti gral od nula emisija su redom zemlje s jako malo stanovništva i praktički bez industrije. Ako je to put kojim moramo ići, ne piše nam se dobro.