Postotak recikliranja plastike opada u Sjedinjenim Državama, a proizvodnja istodobno raste, objavio je u ponedjeljak pokret Greenpeace USA u izvješću i navodi da je postojanje kružne ekonomije kojom se voli hvaliti industrija ‘fikcija‘. Prema toj analizi, američka kućanstva proizvela su u 2021. godini 51 milijun tona plastičnog otpada, od čega je reciklirano tek 2,4 milijuna tona.
Trend je u opadanju otkako je Kina prestala prihvaćati plastični otpad sa Zapada 2018. te istodobno reciklirati jedan dio. Osim toga cijena proizvodnje plastike pada zbog industrije koja se brzo razvija.
- Industrijske grupe i velika poduzeća predstavila su recikliranje kao rješenje za plastiku - objasnila je Lisa Ramsden iz Greenpeacea USA.
- S takvom strategijom, izbjegli su svaku odgovornost - dodaje i kao primjere navodi velike korporacije kao što su Coca-Cola, PepsiCo, Unilever i Nestlé.
Greenpeace USA navodi da su samo dva tipa plastike prihvaćena za recikliranje u većini od 375 centara za prikupljanje materijala. Prvi je poli(etilen-tereftalat) (PET), koji se koristi za boce vode i gaziranih pića, a drugi je polietilen visoke gustoće (PE-HD), kakav se koristi primjerice za bočice šampona i proizvoda u kućanstvu. Ta dva tipa plastike označena su brojevima 1 i 2 prema važećim normama na popisu od ukupno sedam vrsta plastike.
No, ako se za neki proizvod kaže da se može reciklirati to odmah ne znači da će se to i ostvariti. Prema izvješću reciklira se 20,9 posto proizvoda oznake PET, odnosno 10,3 posto za PE-HD i te brojke opadaju u odnosu na zadnje izvješće Greenpeacea USA iz 2020.
Nadalje, plastike navedene pod rednim brojevima 3 do 7 uključuju plastične vrećice, dječje igračke, čašice jogurta i slično, recikliraju se manje od 5 posto. Iako nose oznaku mogućeg recikliranja, proizvodi označeni brojevima 3 do 7 u stvarnosti se nedovoljno recikliraju i zbog toga ih Savezna komisija za trgovinu (Federal Trade Commission, FTC) ne klasificira kao takve.
Ekonomski neodrživo
Prema izvješću, praksa recikliranja plastike ne funkcionira iz pet razloga. Prvi je taj što je količina plastičnog otpada tolika da je izuzetno teško sve to prikupiti. Nadalje, čak i da se prikupe sve količine, plastični otpad ne može se reciklirati zajedno, pa je u praksi ‘nemoguće razvrstati tisuće milijarda proizvoda‘. Treći je razlog taj što je i sam proces recikliranja plastike štetan za okoliš te su radnici koji to provode izloženi kemijskim proizvodima, a procesom se proizvodi mikroplastika.
Četvrti razlog je taj što se reciklirana plastika ne može ponovno upotrijebiti za izradu ambalaže za prehrambene proizvode, jer je rizično toksična. Zadnji je razlog taj da je recikliranje jako skupo, navodi NGO i objašnjava ‘nova plastika konkurira recikliranoj‘. Mnogo je jeftinija proizvodnja nove plastike koja je i kvalitetnija od reciklirane.
Lisa Ramsden pozvala je na povećanje uporabe neplastične ambalaže koja se može ponovno upotrijebiti te poziva da proizvođači potpišu međunarodni sporazum o plastici, koji je potaknula Organizacija Ujedinjenih naroda. Ramsen je naglasila da je problem recikliranja plastike jedinstven i ne vrijedi za druge materijale kao što su primjerice karton ili metali.