Još od školskih dana i nastupa na raznim priredbama (sjećate li se tog naziva), kad smo recitirali, pjevali i plesali pred svojim roditeljima i rodbinom nosimo u sebi onu nelagodu koja se javlja uoči svakog nastupa pred više ljudi. Vjerojatno još uvijek možete evocirati ‘leptiriće‘ u trbuhu i znojenje dlanova kada ste se morali izložiti procjeni javnosti.
No takva prva iskustva pjevanja, recitiranja i plesa mogu pomoći kasnije u školovanju i poslu. Svatko tko u djetinjstvu i ranoj mladosti nakupi iskustava u javnom nastupu bilo koje vrste, kasnije će jednostavnije moći nastupati u poslovnim situacijama.Strah od javnog nastupa normalan je i prirodan osjećaj. Tremu imaju svi, pa i profesionalci. Osjećaj straha nije nešto što se događa samo nama, ali važno je ne dozvoliti da nas blokira, već ga kontrolirati i transformirati u kreativnu i pokretačku energiju. Strah od ljudi, od auditorija javlja se zbog specifičnosti situacije – izdvajate se iz grupe i stavljate u vrlo ranjivu poziciju u kojoj se izlažete svojevrsnoj procjeni. Danas mnogo ljudi nauči pružati dosadne i osrednje prezentacije, lišene svake kreativnosti, samo da na minimum svedu rizik od poruge i neuspjeha. Kako god nazivali svoj strah i kako se god manifestirao, korijen je uvijek isti – to je strah od neuspjeha.
Najčešći strahovi Tremu psiholozi objašnjavaju kao strah od sramoćenja. Bojimo se da će naši nedostaci izaći na vidjelo i da ćemo tako postati manji u tuđim očima, jer svakim izlaskom pred auditorij na kocku stavljamo sliku koju smo o sebi stvorili. Javlja se imaginarni strah da će svi vidjeti nešto što ne želimo da se o nama zna. Najčešći strahovi su: da ću ispasti glup(a), da ću nešto krivo reći, strah od kritike, zahtjevna publika, zaboravljanje teksta, nepripremljenost ili strah da će glas drhtati.Neki ljudi osjećaju tremu iako na svjesnoj razini nemaju nikakvoga straha, nego im se javlja neka nepoznata unutarnja blokada. Suši im se grlo, osjećaju grč u trbušnim mišićima, snažno lupanje srca, znojenje, zaborav te drhtanje glasa. Govornik je svjestan da se njegov strah može primijetiti pa ga i to još dodatno plaši. Unatoč svemu tome, javno je istupanje u današnjem javnom i poslovnom okružju nužno. Mnogi ljudi sa strahom od javnog nastupa izbjegavaju javne situacije iako im to može onemogućiti poslovno napredovanje. Cilj rješavanja treme nije da prije javnog nastupa ne osjećate ništa, naime određena količina treme može biti poticajna i dokaz je našeg poštovanja prema auditoriju. Cilj je da osjetite emocije koje će vam omogućiti da se povežete s publikom na vama specifičan način. Trema je jedna od najsnažnijih prepreka pri ostvarenju uspješne govorne komunikacije, ali možemo je iskoristiti u pozitivnom smjeru i taj višak napetosti transformirati u kreativnu energiju. Strah i trema ne mogu nestati odjednom, ali može ih se umanjiti. Postoje jednostavne vježbe koje nam omogućuju da se suočimo sa samim sobom, svojim strahovima i zebnjama te da ih upravo na taj način neutraliziramo. Prvi korak za smanjenje treme je priznati njezino postojanje, a magična riječ u borbi protiv straha od javnog izlaganja/govora je ‘priprema‘.
Nisam savršen(a) Dugoročne pripreme podrazumijevaju rad na prihvaćanju sebe i u situacijama kada ne ide sve onako kako smo zamislili, postavljanje osobnih ciljeva, jačanje samopouzdanja, emocionalne kontrole i stabilnosti u stresu. Treba raditi na razvijanju ‘zdravog stajališta prema nastupu‘. Prvi korak podrazumijeva razumijevanje kako trema nastaje i jačanje uvida da ona nije nešto što nam se tek tako događa.Točno je da svi osjećamo određenu razinu uzbuđenja prilikom javnog nastupa, ali samo neki ljudi to uzbuđenje tumače kao opasno, nepodnošljivo. Svi želimo ostaviti što bolji i upečatljiviji nastup i dojam, ali poneki od nas idu i korak dalje razmišljajući da će, ne ostave li dobar utisak, to značiti da su glupi ili nesposobni. Tajna uspjeha je u prihvaćanju činjenice da niste savršeni, da nikad nećete biti, ali da ste svjesni da možete ponuditi nešto dobro ili novo.Sjetite se bilo koje javne osobe. Nijedna od njih nije savršena, svi imaju svoje mane, ali bitno je da znaju svoje vrline istaknuti i da se ne boje stati pred reflektor.
Važnost pripreme Dakle, budući da je destruktivnost treme povezana s načinom na koji mislimo, najvažnija tehnika podrazumijeva prepoznavanje i mijenjanje osobnih iracionalnih i štetnih misli u vezi s nastupom, odnosno tremom. Osim toga imaginacijom se koristi i kao vidom mentalne pripreme za nastup. Možemo je upotrijebiti za zamišljanje (vizualiziranje) izvođenja prezentacije, predviđanje potencijalnih problematičnih situacija i osmišljavanje načina na koje će ih se prevladati. Možemo se koristiti i vježbama disanja i relaksacije. Profesor Ivo Škarić u svojoj knjizi ‘Retorika‘ objašnjava da će strah i sram biti veći ako govornik nije navikao na javne nastupe, zatim ako je publika brojnija, ako je izdvojen i izložen pogledima kao na pozornici te ako nije navikao na pomagala kao što su mikrofoni, kamere i sl. Dakle, strah ćete umanjiti ako se privikavate na takve situacije. Strah i trema izraženiji su ako netko previše pridaje važnosti svome nastupu. Vjerujte, najbolji prijatelj pri suočavanju sa strahom kao što je navedeno je priprema i samo dobra priprema. Budite sigurni da ste dobro uvježbali tekst, da ste dobro informirani o temi o kojoj ćete govoriti i da znate upotrijebiti pomagala tijekom prezentacije. Vodite računa o tome da je bitno odmah uspostaviti kontakt s publikom, ostaviti dobar prvi dojam, pa se kasnije neke pogreške neće ni primjetiti. Da to postignete smislite neku duhovitu opasku, anegdotu i sl. Logika je jasna, što bolje nešto radite, veće je vaše samopouzdanje i manja trema. A pripremiti se možete i na radionici ‘Vježbe za prevladavanje straha i treme‘, koje organizira centar za razvoj ljudskih potencijala Educamix.