Samopromocija može biti neugodna za mnoge ljude, osim možda za Amerikance, kojima je to ‘nacionalni sport‘ razvijen do ridikuloznih razmjera. Nesumnjivo su superiorni u osobnom brendiranju.
No čak i za mnoge Amerikance to je zalogaj koji teško mogu progutati, tvrdi Dorie Clark, marketinški strateg i profesionalna govornica, profesorica na poslovnoj školi Faqua na Sveučilištu Duke te autorica bestselera ‘Otkrijte sebe, ponovo‘ (Reinventing You). Nije, naime, nimalo lako odgovoriti na pitanje kako osigurati da vaš talent ne prođe neprepoznat, a istovremeno ne otuđiti od sebe svoje kolege i ne izgledati kao hvalisav kreten.
Prvi je korak razumijevanje prave vrijednosti samopromocije. Jasno je da možete dobiti bolje ponude za posao ili atraktivnije zadatke ako se na vas gleda kao na ‘zvjezdanog‘ izvođača, poslovnoga golgetera. No nije sve na vama, što je koristan podsjetnik za ljude koji zaziru od osobnog brendiranja bojeći se karikiranja samih sebe. Umjesto toga, kada se promovirate na pravi način, to je win-win situacija za sve.
Bez tumačenja
Sljedeći korak je da se usredotočite na činjenice, a ne tumačenja. Nitko ne može raspravljati ili dvojiti ako kažete da ste strastveni glede društvenih medija ili aktivni bloger već više od deset godina ili da imate X broj sljedbenika na Twitteru. No ako se prozovete stručnjakom za društvene medije (ili ne daj Bože ‘guruom‘) svi će se upustiti u raspravu s vama i nastojat vidjeti na koliko čvrstim temeljima stojite. Bez obzira na područje stručnosti, ljepše je i primjerenije ako vas drugi ljudi žele ‘krstiti‘ stručnjakom, kaže Clark dodajući da se i sama u svojoj poslovnoj biografiji koristi citatima nekoliko časopisa koji su joj dodijelili status odnosno prefiks priznate, uvažene i često citirane stručnjakinje. No s druge pak strane drsko izgleda kada to učinite sami, tako riskirate mnogo negativnih reakcija. Stoga ne čudi, dodaje Clark, da poznati autor i osnivač jedne od vodećih agencija za marketing društvenih mreža, vlasnik tvrtke za veleprodaju vina i videobloger Gary Vaynerchuk tvrdi da je 99,5 posto stručnjaka na društvenim medijima samoprozvanih klauna.
Važna je priča
Važno je da pokažete svoje znanje u pričama, a ne riječima. Naime, govoreći ‘Ja sam odličan u privlačenju investitora‘ zvučite prilično egoistično i samodopadno. Ali dijeleći s drugima uvjerljivu priču o tome kako ste posložili ideju privlačenja financiranja omogućujete drugima da sami zaključe o vašim vještinama, diskretno, ne eksplicitno. Također, istraživanja su pokazala da mozak slušatelja izloženih pričama pokazuje veću električnu aktivnost, više dijelova mozga na uređajima zasvijetli i slušatelji su doslovno uronjeni u taj trenutak s govornikom, odnosno osobom koja priča priču. I to dakako ostavlja daleko dublji dojam. Dakako, slušatelji će čuti vaše riječi ako ste zanimljivi, ali priča im omogućuje da je osjete.
U cilju samobrendiranja želite se osigurati i da su vaše priče relevantne. Ako ste na domjenku i razgovor krene primjerice u smjeru startupova, savršeno je prikladno u tom trenu spomenuti da ste pokrenuli jedan i podijeliti priču o svom uspješnom potezu. Ali ako se vidljivo naprežete i trudite usmjeriti razgovor u svom smjeru (‘Kad već govorimo o košarci, jesam li spomenuo svoj novi pothvat u oblaku?‘), ljudi će se isključiti od vaših nastojanja sve zbog nespretnosti i antipatičnosti pristupa. Samopromocija najbolje funkcionira kada se provodi prirodno i bez ‘silovanja‘ jer želite organski pridonijeti razgovoru i temi, ne osvojiti svjetla reflektora.
‘Kao što sam spomenula u svojoj knjizi ‘Otkrijte sebe, ponovo‘, bolje je ako možete angažirati istomišljenika (supilota) koji leti uz vas i koji će u odgovarajuće vrijeme spomenuti vaše ime i relevantna postignuća‘, sugerira Clark.
Poniznost je ključna
Napokon, čak i kada sami sebe promovirate, bitno je znati iskazati poniznost. To ni na koji način ne znači skrivanje vaših sposobnosti. No to zahtijeva određenu dozu osjetljivosti na činjenicu da neki uspjesi mogu kreirati kod drugih osjećaj ljubomore ili neadekvatnosti, a najmanje što prilikom uspjeha želite je da vas razdvoji od drugih ili da budete jedini koji si čestitate na uspjehu. Također, kada djelujete s dozom iskrene poniznosti i promišljene samopromocije, to je i izvrsna prilika da drugima oko sebe date ‘kredit‘ za njihove zasluge. Primjerice, ako ste radili u Kini i netko vas zapita o jezičnim vještinama koje imate, možete reći ‘Tečno govorim mandarinski‘ i ostati na tome ili odgovoriti mnogo gracioznije i s više konteksta nešto poput ‘Sretan sam što je moja srednja škola nudila tečajeve na mandarinskom, pa sam ga studirao dugi niz godina i bio u mogućnosti naučiti ga tečno‘. Vaš je uspjeh i dalje impresivan, ali ste svoje vještine istaknuli tako da se druga osoba nije počela osjećati loše ili dvojiti u sebe. Također je važno imati na umu da poniznost nije isto što i omalovažavanje. Omalovažavanje vlastitih vještina može, istina, biti dobra samopromocijska strategija u nekoliko zemalja, posebice azijskih, ali u SAD-u, pa i u EU riskirate prikazati se nesposobnim (‘Ako sam kaže da nije dobar u mandarinskom jeziku, onda vjerojatno nije‘) ili neiskrenim i pokroviteljski nastrojenim. Umjesto toga, budite ponizni, ali realni.
Ljudi često bježe od samopromocije zbog straha da će otuđiti svoje kolege i razviti reputaciju razmetljiva hvalisavca i ulizičke budale. No to ne mora biti tako. Umjesto toga, osobno brendiranje može pomoći vama i vašoj tvrtki tako što drugima olakšava shvatiti gdje ste izvrsni, što ste sposobni učiniti i tako osigurati da se vaši talenti budu iskorišteni na najbolji mogući način.