Strastveni igrač i tvorac nekih igara na ploči Andrew Innes, viši produkt-menadžer Harvard Busines Reviewa i osnivač tvrtke Anomia Press, tvrdi da nam takve igre pomažu u usavršavanju vještina potrebnih za učinkovito djelovanje u stvarnom svijetu.
Osim što razvijaju natjecateljski duh i izdržljivost, mogu poučiti vještinama koje su nam potrebne upravo u suvremenome poslovnom svijetu. U vremenu u kojem se mnogo toga iz naših života preselilo u virtualni svijet, pa su i igre svih vrsta upravo ondje našle novo stanište, nikako ne bi trebalo prestati igrati na ploči jednostavno zato što se igraju timski, ne protiv stroja nego ljudi, kao što je to i u stvarnim situacijama.
Vrijedne lekcije, ali...
Najstarija i najpopularnija svjetska igra na ploči ‘Monopoly’ prva se okrenula upravo biznisu. Kao što otkriva Mary Pilon, autorica knjige ‘The Monopolists: Obsession, Fury, and the Scandal Behind the World’s Favorite Bord Game’ (‘Monopolist: opsesija, bijes i skandal iza najpoznatije svjetske stolne igre’), igra je osmišljena s nakanom da bude alat za učenje. Izvornu verziju, poznatu kao ‘Igre stanodavca’ (The Landlors‘s Game), izumila je Amerikanka Elizabeth Magie početkom 20. stoljeća kako bi igrači naučili sve o zlu monopola nad zemljom te porezu na vrijednost zemljišta kao lijeka protiv monopolu u skladu s učenjem ekonomista Henryja Georga. Tijekom vremena, dok se reklama širila usmenom predajom, fokus igre pomaknuo se dalje od tih progresivnih političkih korijena, a središnja tema postala je stvaranje monopola i stečaj protivnika. To je igra koju su najprije Charles Darrow, a poslije Parker Brothers, pretvorili najpoznatiju igru na svijetu, kakvu danas znamo.
A što doista možemo naučiti iz suvremene verzije ‘Monopolyja’? Svakako, shvaćanje brojaka vezanih uz povrat investicija (ROI), tvrdi Innes. A isto tako umjetnost dogovaranja, jer u ‘Monopolyju’ rijetko kad možete nametnuti svoju igru, umjesto toga morate kupiti zemljišta na koja ste stali i pregovarati s drugim igračima kako biste ojačati svoj položaj na igraćoj ploči. To su vrijedne lekcije, naravno. Međutim, mnogo više vještina treba naučiti u običnome radnom životu. Što je s kreativnošću, inovativnošću, timskim radom, empatijom i upravljanjem resursima? Mnogim novijim inventivnim igrama to je ne samo središnja temama nego one također naglašavaju ili potiču rezultate najsličnije suradničkim pobjedama, danas toliko poželjnima u tvrtkama i između njih.
Nove, pametne igre
Tako se za ‘Pictionary’ može reći da očito zahtijeva istančane vještine promatranja i empatije na bazi znanja, primjerice što možete brzo skicirati da vaši suigrači odmah shvate? ‘Clue’ je kreiran na temelju klasičnih detektivski roman i njihovih zapleta s motivom ‘tko je ubojica’ te tako pomaže izoštriti sposobnost deduktivnog rasuđivanja igrača. Poruka ‘Craniuma’ (engl. lubanja) jest da svatko ima jedinstvene prednosti; i zabavna je jer svakom igraču pruža priliku da najjače adute pokrene korak naprijed. Čak i ‘Trivial Pursuit’, pogotovo kada se igra momčadski, može naučiti igrače vrijednosti različitih skupova znanja.
Kad govorimo o životnim vještinama razvijenim igranjem igara, nužno je spomenuti i neke možda manje poznate igre.
‘Morfology’ (engl. morfologija) vrsta je ‘Pictionaryja’ s rekvizitima koja izaziva igrače da inose svoje ideje baratajući komadom drva, žice, mramora i štapića od sladoleda. Naravno, lako je navesti nekoga da pogodi imenicu ‘pas’ s pomoću tih materijala, ali problem je kako uspješno objasniti pojmove poput ‘spavanja’ ili ‘svrbeža’? To pak zahtijeva elemente duboke kreativnosti i dosjetljivosti.
U igri ‘Forbidden Island’ (‘Zabranjeni otok’) četiri osobe udružuju snage i igraju protiv igre, a ne jedan protiv drugoga. Svaki igrač preuzima određenu ulogu, s određenim skupom sposobnosti, ali prihvaća ulazak i savjete ostalih nadajući se da će se dosjetiti najboljem rješenju za skupinu. Ako svi rade zajedno, mogu se nadati pobjedi, ali ako vaš tim ne uspije prikupiti sve blago prije nego što otok potone, svi gube.
Čemu mogu poučiti
‘The Extraordinaires’ još je manje tradicionalna igra. Umjesto da pokrećete pijune po ploči, igrači se nađu u dizajnerskome proizvodnom studiju i dobivaju kartice koje portretiraju posve različite likove, od tinejdžera vampira, opsjednutih robota, atletskih sirena koje rade u podvodnom sushi baru. Zadatak je igrača dizajnirati proizvode za te kupce primjenjujući klasična načela dizajnerskog razmišljanja. Ta igra također pruža veliku priliku za razvoj višeslojnog i multidimenzionalnog razmišljanja jer nakon što ste osmislili svoj koncept proizvoda, potaknuti ste još ga poboljšavati.
‘Power Grid’ (‘Električna mreža’) prava je poslovno inspirirana igra koja se usredotočuje na osjetljivu ravnotežu između održavanja infrastrukture vaše elektrane i ulaganja u novije, s učinkovitijim tehnologijama koje iskrsavaju tijekom igre. I dalje težite nadigrati protivnike, ali razvoj suptilnih vještina promišljanja, pregovaranja i odlučivanja u njoj je mnogo izraženija nego u ‘Monopolyju’.
- Odrastajući, istina, nikad nisam volio ‘Monopolyjev’ antagonistički etos ‘pobjednik nosi sve’. Osim toga, moj je rođak uvijek pobjeđivao. Ali igrao sam stotine igara u životu, zbog igre, a i posla, i moj odgovor naglašeno je ‘da’. Mnogo iskustava i spoznaja o ograničenjima možemo izvući iz njih. Guraju nas u središte pozornosti, tjeraju nas da komuniciramo na neuobičajene pa i neugodne načine ili potiču da učinimo divovske skokove u razmišljanju. ‘Monopoly’ možda može biti najomiljenija igra s poslovnom temom, no nije nužno najbolja za usavršavanje vaših vještina upravljanja i više vas, zapravo, ne uči svemu drugom nužnom za pobjedu, odnosno poslovanje u sadašnjim vremenima - zaključuje Innes.