Iako sporim tempom, globalno društvo je ipak napredovalo u odnosu na neka ‘mračnija‘ razdoblja povijesti.
U srednjem vijeku je bilo sasvim legitimno, primjerice, izvesti kokoš pred sud zbog ‘zlonamjernog kljucanja‘ i osuditi je na smrtnu kaznu u loncu juhe. Međutim, taj primjer je jedan od smješnijih i benignijih. Koliko god to suludo zvučalo, nekada su postojali zakoni prema kojima je otkrivanje gležnja bilo kriminalno djelo kažnjivo bičevanjem ili nekom sličnom srednjovjekovnom metodom mučenja ili kažnjavanja.
Svijet rada je također bio drugačiji i podlijegao je dijametralno suprotnim zakonima i društvenim normama. Obavljanje nekih poslova koji nam se danas čine društveno neupitnima, kao što je primjerice vlasnik kafića, tada vas je moglo dovesti iza rešetaka – u najboljem slučaju. Zasigurno će vas iznenaditi činjenica da je u srednjovjekovnoj Engleskoj profesionalno bavljenje nogometom bilo kažnjivo smrću.
Donosimo nekoliko poslova koji su nekada bili nezamislivi i kažnjivi:
Barmen/Vlasnik kafića
Iznenađujuće, ova se zabrana proteže na nekoliko povijesnih razdoblja – od srednjovjekovnih engleskih zakona prema kojima je opijanje bilo kriminalizirano, do prohibicije u SAD-u. Legalnost točenja alkoholnih pića imala je višestruke uspone i padove. Većina takvih zakona u zapadnom svijetu više ne postoji.
Profesionalni igrač nogometa
Velik broj djece koja žive u današnjem svijetu želi se baviti profesionalnim sportom, postati rock zvijezde ili, primjerice vatrogasci. U srednjovjekovnoj Engleskoj takav bi vam životni odabir donio smrtnu kaznu. Nekoliko je faktora koji su doveli do toga da nogomet postane ilegalan. Jedan od njih je da su monarsi shvatili kako njihova pozicija na čelu društva nije uklesana u kamenu. Bojali su se javnih prosvjeda i pobuna te su stoga zabranili sva masovna javna okupljanja. Srednjovjekovni nogomet u Engleskoj u principu je nalikovao gradskoj pobuni s loptom, a nazivalo ga se ‘nogometom svjetine‘ (Mob Football). Cijeli grad bi natjeravao loptu, izazivajući pritom kaos i štetu gradskoj imovini.
Razvod/Odvjetnik za ljudska prava
Daleko smo dogurali kada su u pitanju rasna i rodna jednakost (što ne znači da je stanje idealno; miljama smo daleko od takve tvrdnje). Još 1950. godine žene su bile, zajedno sa svojom imovinom, vlasništvo supruga. Ista stvar se događala s robovima (iako u ovom slučaju nije, nasreću, riječ o 1950. godini). ‘Vlasnici‘ su s njima mogli raditi što god im padne na pamet, a to uključuje silovanje i ubojstvo bez pravnih posljedica.
Pogansko svećenstvo/vještice/sljedbeništvo raznih ideja
Danas je, u modernom društvu, sloboda vjeroispovijesti široko prihvaćen pojam (barem načelno, iako bi se i o tome dalo raspravljati). Iako i dalje svjedočimo primjerima religijske netolerancije, pravni sustav je kroz povijest uspio filtrirati zakone koji takve prakse normaliziraju. Međutim, oko 1500. ili 1700. godine mogli ste sasvim legitimno biti osuđeni zbog vračanja, i to u Engleskoj, Škotskoj, Walesu, a kasnije i u SAD-u. Sve do 1950-ih godina u Južnoafričkoj Republici je na snazi bio zakon koji zabranjuje vračanje i slične prakse.
Sindikalni vođa/Čelnik civilnih udruga/Aktivist za prava LGBTIQ+ populacije
Monarsi, oligarsi i autokrati su svoju moć temeljili na opresiji ‘običnih‘ ljudi. Ipak, situacija u kojoj se ljudi potlačeni ljudi okupljaju neminovno dovodi do situacije u kojoj raspravljaju o tome koliko je zapravo loša činjenica da su potlačeni. Stoga bilo koji pojedinac koji okuplja ljude, širi ideje oslobođenja od opresije i propituje status quo, predstavlja prijetnju vladajućem režimu. U prošlosti je bavljenje takvim aktivnostima bilo zabranjeno i kažnjivo.