Hrvatskoj se sprema još jedan debakl u Europskoj uniji. Riječ je o 68 projekata (a možda i 77) koje Grčić u Bruxellesu kandidira za sudjelovanje u Junckerovih 315 europskih investicijskih milijardi.
Nažalost, ta ‘indikativna’ lista nije javna, baš kao što nije transparentan ni cijeli postupak hrvatskog izvlačenja novca iz fondova EU. No što je Hrvatska kandidirala? Najviše prometa, a među najvrjednijim projektima su dio autoceste Križišće – Žuta Lokva, Pelješki most i dvotračna pruga Goljak – Skradnik. Ti projekti teški čak 1,9 milijardi eura za nekoliko desetaka kilometara natjecat će se za prometnu lovu s, primjerice, 4,5 milijardi eura vrijednim projektom brze željezničke veze između Estonije, Latvije, Litve i Poljske. Kako uvjeriti Junckera da naši prijedlozi nisu lokalni i nevažni u kontekstu europskog zajedništva? Beznačajniji čak i od ulaganja kojima su hrvatski ministri donedavno financirali svoja rodna sela. Možda bi Europska komisija bolje razumjela cijeli projekt Jadransko-jonske ceste ili bržega željezničkog povezivanja Rijeke sa srednjom Europom – s Budimpeštom (i Grazom).
E, to bi već bio europski značaj. Samo, netko bi ih trebao dobro pripremiti. A Iz Bruxellesa se već čuju prigovori postojećim hrvatskim projektima: previše ih je u ranoj fazi planiranja, financiraju se s nedovoljno sredstava, bez dovoljno državnog sufinanciranja, bez kontrole, bez kvalitetne dokumentacije, s neriješenim vlasničkim pitanjima, spornim dobivanjem dozvola, problemima s otkupom zemljišta... U prijevodu s diplomatskog rječnika eurobirokrata, veliko je pitanje što će s Grčićeve liste uopće proći. No tko zna zašto je to dobro. Možda će tako naši potomci izbjeći cirkus raspisivanja referenduma za monetiziranje 56 kilometara autoceste od Križišća do Žute Lokve, koju nikako ne mogu sami održavati.