Parlamentarni izbori u Sloveniji barem su naizgled potvrdili da je Slovenija u europskome političkom trendu jačanja konzervativnih i nacionalnih opcija u politici (Janez Janša, 25 posto) i porasta prosvjednog nepovjerenja u establišment (Marjan Šarec 12,6 posto).
>>>Slovenci biraju novi saziv parlamenta
Relativni izborni pobjednik Janša možda je politički najsličniji mađarskom premijeru Orbánu, koji mu je i pružao veliku potporu u kampanji. Slični su ne samo prema političkom programu u kojem važno mjesto zauzimaju antiimigracijska politika, nacionalna sigurnost, bitka protiv političkog utjecaja staroga komunističkog establišmenta.
Slični su i prema političkoj karijeri: prve političke korake napravili su u jednostranačju, kao članovi Komunističke omladine i Partije, zatim su postali borci za višestranačje; nakon toga su prolazili svoje političke tranzicije od liberalne do konzervativne, ali uvijek sa snažnom nacionalnom notom. Kod njih je to uvijek bilo ‘Slovenija prva‘ ili ‘Mađarska prva‘.
Šarec ipak mekši od Grilla
Glumac i komičar Marjan Šarec kao politička je pojava možda najsličniji talijanskom kolegi, glumcu Beppeu Grillu, suosnivaču Pokreta 5 zvijezda. Riječ je o antiestablišmentski orijentiranom pokretu. No Lista Marjana Šarca pomalo je politički mekša od Pokreta 5 zvijezda, nema tako jaku anarhističku notu.
>>>Janša: Arbitraža je zapravo loša za nas, treba uzeti ‘time out’ u graničnom sporu s Hrvatskom
Njegov politički program više izgleda kao intervju za Miss svijeta: zauzima se za direktnu demokraciju, učinkovitije gospodarstvo i upravljanje, očuvanje prirode, prava LGBT zajednice, promiče socijalizam zasnovan na Kristovu nauku. I, dakako – mir u svijetu. I sve će to, naravno, rezultirati složenim formiranjem vlade, ali vjerujem da će nakon duljeg odmjeravanja snaga i podizanja vlastite cijene (pri čemu je Šarec u prednosti) Janša i Šarec naposljetku naći zajedničku poveznicu u tome što i jedan i drugi zagovaraju promjenu.
Izgledi da se Slovenija i način upravljanja korjenito promijene vrlo su ograničeni. Takva bi vlada bila slaba zbog političkih razlika koalicijskih partnera i neiskustva Marjana Šarca, ali i otpora dosadašnjeg sustava koji upravlja državom, gospodarstvom i medijima te koji će braniti ‘status quo‘
Najveća je poveznica, dakako – vlast. No kakvi bi bili kapaciteti te nužno slabe vlade za supstancijalne promjene? Mogu li se očekivati korjenite promjene u slovensko-hrvatskim odnosima, rješenje pitanja granice u Piranskom zaljevu/Savudrijskoj vali?
Izgledi da takva vlada korjenito promijeni Sloveniju i unutarnji način upravljanja vrlo su ograničeni. Bila bi slaba zbog političkih razlika koalicijskih partnera, neiskustva M. Šarca i njegove liste, ali i zbog otpora dosadašnjeg sustava koji upravlja državom, gospodarstvom i medijima te koji će braniti ‘status quo‘.
Iscrpljen klijentelistički kapitalizam
Zahvaljujući specifičnostima svoje tranzicije Slovenija je postala jedan od oglednih modela klijentelističkoga kapitalizma u državama tzv. nove Europe.
>>>Cerar ne pušta Hrvatsku u Schengen bez provedbe arbitraže
Naime, u vrijeme raspada Jugoslavije slovenski komunisti bili su na čelu bitke za državnu samostalnost. Zauzvrat su u privatizaciji osvojili gospodarstvo, zadržali medije i državnu upravu, vješto iskoristili prednosti nekadašnjega jugoslavenskog tržišta dok se u ostatku bivše države ratovalo za nove države, stoga su uistinu izgledali kao uzorna i upješna priča.
No nakon što je taj klijentelistički model iscrpljen, prouzročivši prije pet-šest godina seriju bankrota poduzeća i urušavanje bankarskog sustava, u pomoć je malo priskočila Europska unija, a aktivirane su i stare moskovske veze pa su počele stizati financijske injekcije kojima je Putinova Rusija u Sloveniji osigurala svoje snažno uporište.
Taj će sustav biti brana velikim promjenama u Sloveniji iznutra. A izvana? U vanjskoj politici? Vjerojatno bi s Janšinom vladom ojačala proamerička i pronatoovska orijentacija Slovenije.
Kad bi Hrvatska imala aktivnu i osmišljenu vanjsku politiku mogla bi tražiti načine za zaštitu svojih državnih interesa. No budući da hrvatska vanjska politika funkcionira kao ispostava briselske administracije, Janša na zapadu i Orbán na sjeveru mogu postati jednako neugodni susjedi kao i Dodik, Izetbegović i Vučić na jugoistoku
Kad je riječ o Hrvatskoj, od Janše se može očekivati da jednako ili čak više i čvršće brani slovenske granice od migranata nego dosad Miroslav Cerar. Još je u kampanji dedramatizirao spor zbog granice u Piranskom zaljevu i arbitraže, najavivši rješenje tek nakon što Hrvatska riješi svoje granične sporove na istoku. Naime, ta je dedramatizacija sad (i) u slovenskom interesu. No sasvim je izgledno da bi Janšina vlada bila jače povezana s Višegradskom skupinom i njezinim opcijama budućeg razvoja EU.
I kad bi Hrvatska imala aktivnu i osmišljenu vanjsku politiku te političko vodstvo koje prepoznaje politička i povijesna zbivanja, onda bi u tom društvu mogla tražiti načine za zaštitu svojih državnih interesa. Međutim, budući da hrvatska vanjska politika funkcionira kao administrativna ispostava briselske administracije, Janša na zapadu i Orbán na sjeveru mogu postati jednako neugodni susjedi kao i Dodik, Izetbegović i Vučić na jugoistoku.