Carpe diem! Šaljivo je nedavno objasnio jedan sindikalac iz javnog sektora svom privatnom društvu, u kojem se našla i potpisnica ovih redova, razloge zašto njegovi kolege baš sad traže veće plaće. Povišice u javnom sektoru neki su već iskamčili, pa će i oni pokušati. Zašto i ne bi? Uostalom, znakovito iznosi ključnu tezu: idu izbori. – Pa tko bi lud propustio priliku?! – zaključuje. I nije tu, ustvari, ništa novo. Kao što vlade najnepopularnije poteze povlače u prvoj godini mandata (okej, možda ne hrvatske vlade), tako i javni sektor zahtijeva povišice prijeteći štrajkom najčešće uoči izbora.
A iduće nas godine, svjestan je cijeli javni sektor, privatni možda nešto manje, čekaju čak tri izborna ciklusa. Najizglednije je da ćemo najprije birati hrvatske zastupnike za Europski parlament i to već u lipnju 2024., slijede naši parlamentarni izbori pa izbori za predsjednika države. A ako se karte poslože, postoje izgledi da se iduće godine održe i izbori za Predsjedništvo HDZ-a, no to je zasad na dugom štapu. Budući da će 2024. godina biti superizborna, to znači samo jedno – čašćenje je počelo. Na meniju je sve: nepregledni slijedovi iscrpljujućih pregovora koji rezultiraju povećanjem plaća, političke pijanke na kojima se potajice dodjeljuju fotelje i funkcije, a kako se šuška i u poduzetničkim krugovima, i njima se, navodno, šakom i kapom nude savjetnička mjesta, pa čak i ministarstva. Uvjet je tek ‘pinkica‘ da se financiraju tolike kampanje. I nećemo pretjerano pogriješiti ako sve to nazovemo političkim orgijama ili, još zornije, predizbornim bakanalijama, kad smo već i počeli s latinskim izrekama.
Kuća časti
Novca i fotelja, čini se, ima za sve. Proračun se dobro puni, turistička sezona već sad obećava, navodno će biti najbolja u povijesti, a to znači da će nakon ljeta iza kulisa vladati razvratnost i neumjerenost u želji da se svatko tko može okoristi barem malim dijelom političke moći ili novcem iz proračuna. A ako je pozadina takva, pred kamerama će vladati smirenost i status quo. I ponavljanje unedogled koliko je uspješna ova vlada. Izostat će bilo kakvi konkretniji politički potezi, neće biti reformi, neće se preobraziti poslovna klima, neće se ukinuti rentijerstvo, neće se dirati sveti gralovi koji koče Hrvatsku da postane razvijena zemlja s jakom ekonomijom i neće biti promjena koje bi Hrvatskoj omogućile da se makne s dna ljestvice EU-a kad su u pitanju prosječne plaće.
Šteta, jer 2023. bila bi idealna godina za ozbiljne reforme, smatra predsjednik Udruge Glas poduzetnika Hrvoje Bujas. Pandemija je prošla, stabilizirali su se dobavni lanci, inflatorni pritisci vjerojatno će splasnuti, već i jesu, naglašava, i sad bi trebalo biti pravo vrijeme za reformu pravosuđa, javne uprave i poreznog sustava.
– Pokretanje reformi sada vodilo bi prema boljoj poslovnoj klimi, bili bismo interesantniji stranim investitorima, a domaći poduzetnici odvažili bi se više investirati. Gospodarstvo bi više raslo, ne bismo se trebali zadovoljavati skromnim postocima kakve imamo sada, ali ako za to nije bilo hrabrosti u prvoj godini mandata, ne očekujem takve poteze ni sada, uoči tolikih izbora. Bojim se da će sljedeća godina biti još jedna u nizu izgubljenih u kojima će se samo dijeliti, a neće se stvarati – konkretan je Bujas, koji se ne može oteti dojmu da nam sada možda ide dobro, no pita se što ako nas ipak iza ugla ili izbora ipak čeka neka nova kriza. Tko će onda platiti sve te račune koji su sad otvoreni jer ‘kuća časti‘?
– Nisu to samo računi koji se pune iz proračuna, tu je i novac iz EU fondova koji bi se trebao trošiti i na privatni sektor, koji bi nama mogao pomoći da rastemo, investiramo, no ta se sredstva kanaliziraju u javne infrastrukturne projekte, sve radi ušminkavanja imidža vladajuće stranke prije izbora – poručuje Bujas i postavlja pitanje nije li sve to možda previsoka cijena za jednu stranku koja ionako ima stajalište da ‘sljedeće izbore ne može izgubiti‘.
Vlada, doista, uoči iduće superizborne godine ima prilično komfornu poziciju. Ovoga se ljeta očekuje još jedna odlična turistička sezona, nezaposlenost nikada nije bila manja, proračunski su prihodi stabilni i inflacija im samo čini uslugu, a strani radnici pune i mirovinski sustav. Na tom valu pozitivnih vijesti vjerojatno će se graditi HDZ-ova kampanja i tražiti još jedan mandat. Jedini je ozbiljan problem pitanje plaća, jer su naše prosječne plaće najmanje u EU-u, a euro i inflacija samo su otvorili Pandorinu kutiju.
Obećaj sad, plati poslije
– Vjerujem da ćemo prije sezone odraditi turu pregovaranja s javnim sektorom ili čak dobiti novi zakon o javnim službenicima koji bi uredio njihove plaće. Realni sektor također će profitirati od dobre sezone iako će se nastaviti pritisci na daljnji rast plaća zbog manjka radne snage – poručuje PR stručnjak i politički analitičar Krešimir Macan te dodaje ono što svi znamo, da izborna godina nije godina reformi i odlučnih poteza i da ne treba očekivati nepopularne poteze.
A ako u izbornoj godini nema reformi i odlučnih poteza, ima obećanja, no sve što Vlada obeća uoči izbora, moglo bi doći na naplatu puno kasnije, smatra profesor na Fakultetu političkih znanosti i ekonomski analitičar Luka Brkić.
– Neka od tih obećanja mogla bi biti nerealna, neka bi mogla biti i destruktivna, ali o posljedicama sada nitko ne razmišlja. Jedan je primjer činjenica da se nedavno najavljena porezna reforma predstavlja kao reforma, a zapravo je samo riječ o preraspodjeli sredstava iz mirovinskog sustava. Takva će odluka kad-tad doći na naplatu, neka druga vlada morat će se time ozbiljno baviti i sanirati taj nered – ističe Brkić.
Što poduzetnici očekuju od superizborne godine i čemu se nadaju pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju tjednika Lider.