Menadžeri su većinom svjesni potrebe i izazova zelene i digitalne transformacije, ali i činjenice da se svaki od ciljeva oslanja na ljude i promjenu njihova rada i razmišljanja. Ljude koji će kliknuti, koji će pripremiti robota, proizvodnu traku, ugasiti svjetlo…
Konferencija 'Smart Industry' ove je godine postala 'G.R.I.D. – Green, Robotics, Industry i Digital'. Zašto je zeleno postalo toliko važan faktor za industriju? Koja je uloga digitalnih tehnologija u tom procesu? Je li digitalna i zelena transformacija (ESG – enviromentel, social, governance) samo još jedan napuhani trend ili su nužne ogromne investicije da bi se nešto napravilo? Mogu li digitalne tehnologije same po sebi 'pozeleniti' poslovanje tvrtki?
To su samo neka od pitanja o kojima smo razgovarali s dr. Dragom Cmukom, direktorom za razvoj poslovanja u CADCAM Grupi. Grupa pomaže proizvodnim industrijama u strateškoj transformaciji i stvaranju konkurentske prednosti korištenjem vodećih digitalnih platformi i tehnologija.
Koliko digitalne tehnologije utječu na zelenu transformaciju?
– Digitalna transformacija načelno ima dvije komponente: prva je novi digitalni rast koji se temelji na inovacijama i disrupciji. Ne moramo posebno govoriti o utjecaju Rimca i nekih drugih svjetski pozicioniranih tvrtki (Infobip, Photomath, Gideo Borthers, Orqa…) na ekonomiju, pa tako i zelene procese. Međutim, ona druga komponenta važna je za svaku industriju, a temelji se na inovaciji i optimiranju procesa. Ta je komponenta u regiji Adriatic posebno važna.
Naime, industrija – točnije inženjeri – u ovoj regiji naučili su dizajnirati i projektirati sustave koji su predimenzionirani za posao koji treba obaviti. Da pojednostavnim, mi volimo automobile s 3000 kubika i graditi rješenja – infrastrukturu 'zlu ne trebalo' bez obzira na cijenu. Na žalost, takvim pristupom stvorili smo industriju koja troši više nego što bi trebala i zbog toga ima relativno niske marže i niske plaće prema prosjeku EU.
Što digitalna rješenja nude u vezi s time?
– Prije svega, drukčiji način razmišljanja. Digitalne inicijative nešto stoje i prije implementacije – postavlja se pitanje isplativosti. U svim projektima krećemo od snimanja stanja i izračuna povrata investicije. De facto nalazimo područja u kojima se novac baca kroz prozor neučinkovitim procesima, rutinskim poslovima koji se mogu automatizirati, nepotrebnim sastancima, putovanjima, izgubljenim vremenom.
Npr. koronapandemija je bila jedan zeleni katalizator: smanjio se broj putovanja i posljedično emisija CO2. Danas, kad možemo, održavamo virtualne sastanke daleko češće nego prije pandemije, i to je izvrstan primjer utjecaja digitalnog na zeleno. Virtualni sastanci nisu idealan primjer jer se gubi kvaliteta. Obično digitalne tehnologije povećavaju kvalitetu projektiranja, dizajna, razvoja… ali bez obzira na proces, uštede su uvijek ogromne.
Kakva su vaša iskustva o tome što menadžeri misle o zelenoj i digitalnoj transformaciji?
– Iskustva znaju biti subjektivna, pa sam si dao truda napraviti dvije ankete na LinkedInu s tim pitanjem. U vrlo kratkom vremenu, od gotovo 13.000 pogleda odgovorio je 381 kontakt. Lijepo je vidjeti da 49% ljudi jedva čeka digitalne promjene, to je sjajno.
No, u isto vrijeme 51% ljudi je zabrinuto ili ne zna što očekivati od digitalne budućnosti. Proveo sam naravno i drugu anketu, gdje sam publiku na LinkedInu tražio da istakne glavni izazov digitalne transformacije, kako ona to percipira? Ponuđeni su bili: operativna izvrsnost, promjena poslovnog modela, bolji odnos s kupcem i inovativnost. Zanimljivo je da je većina CEO-a glasala za promjenu poslovnog modela.
Drago mi je bilo vidjeti da postoji određena svjesnost o nužnosti promjene načina rada, i da to nije isključivo tehnološko pitanje. Mnogima je cilj postići operativnu izvrsnost, a mnogima i promijeniti poslovni model. No, postoji jedan izazov koji je zajednički za svaku opciju koju sam ponudio kao odgovor, a to je ljudski faktor. Svaki se od ciljeva jako oslanja na ljude i promjenu njihova rada i razmišljanja. Ljude koji će kliknuti, koji će pripremiti robota, proizvodnu traku, ljudi koje će ugasiti svjetlo ili zatvoriti slavinu…
Zašto se ljudi opiru takvim transformacijama?
– Ljudi ne vole promjene. Štoviše, opiru im se svom snagom. I upravo zato je to najvažniji korak digitalne ili bilo koje druge transformacije. To je, baš zbog toga, i najčešći razlog neuspjeha takvih inicijativa. Ozbiljna istraživanja govore da ljudi ne vole promjene u odnosu sila, boje se neizvjesnosti, tj. nepoznatog, identificiraju se sa starim načinom rada i zaziru od povećanja posla ili učenja.
Razlozi su razni i otpor je uvijek velik ako se u promjeni ne vidi prilika za osobni rast i napredovanje. Pri digitalnim inicijativama promjena je neizbježna jer digitalni alati djeluju uglavnom kao pojačalo. Dobre procese učinit će daleko boljima, a one loše će raskrinkati i učiniti još lošijima (ako se ne promijene). Zelene inicijative nisu mnogo drukčije, one se u velikom dijelu oslanjaju na digitalne. Moja je poruka svim kolegama koji su krenuli na taj put ili su na njegovom početku: uvijek mislite na ljude. U njima leži uspjeh svake promjene. Ili neuspjeh.