Pod stalnim naletom novih vijesti i povoda novinari često zaborave pristup ‘što je bilo poslije‘. Novine i teme u njima žive jedan dan, kako se znalo reći. Osim ako se temi ne vraćaš. Primjerice nakon godinu dana.
Prije godinu dana u Zagrebu se pod pokroviteljstvom Grada Zagreba održao međunarodni skup o odrastu (engl. degrowth). Okupili su se protivnici mjerenja uspjeha rastom BDP-a. Oni koji traže udaljavanje od imperativa rasta pod svaku cijenu. Koji ponavljaju da nema neograničenog rasta na planetu ograničenih resursa. Najveći dio komentatora (uključujući i autora ‘Ekonomalija‘) vrlo je kritički ocijenio ono što se na skupu ‘odrastaša‘ govorilo. Jedan od glavnih argumenata bio je da je riječ o salonskim revolucionarima koji su protiv rasta, ali nemaju zaokružen odgovor kako promijeniti kapitalizam. Kritiziran je gradonačelnik Tomislav Tomašević, a čak se i Sandra Benčić, njegova sukoordinatorica u stranci Možemo!, ogradila (uoči izbora) od ideje odrasta. Taj pojam nije spomenut u predizbornom programu.
Legalizacija odrasta
Ove se godine konferencija o odrastu nije ponovila na prijelazu iz kolovoza u rujan. Ali, kako život piše priče kojih se ni najmaštovitiji scenarist ne bi sjetio, u ovih godinu dana ideja odrasta, dakle namjernog odustajanja od rasta, uhvatila je korijene. Do prije godinu dana bilo kakvo spominjanje kočenja rasta smatralo se političkim samoubojstvom. Sada se odrastom, premda se taj pojam izravno ne spominje, čak pokušavaju osigurati glasovi na skorim lokalnim izborima.
Primjer prvi. Makarski gradonačelnik Zoran Paunović pokrenuo je akciju za zaustavljanje daljnje gradnje apartmanskih zgrada. Sličnih inicijativa ima još. A novi ministar turizma Tonči Glavina hvalevrijednim smatra zaustavljanje rasta broja turista. Pokret za odrast u turizmu (makar djelomično bio motiviran željom vlasnika postojećih apartmana da onemoguće dodatnu konkurenciju) ubrzano se širi.
Primjer drugi. Krajnje lijeva Radnička fronta i krajnje desni Domovinski pokret imaju nešto zajedničko: zagovaraju odrast. Spremni su žrtvovati rast BDP-a samo da se ublaži ili zaustavi dolazak Nepalaca, Indijaca i ostalih radnika iz azijskih zemalja. Ekipi iz Radničke fronte smeta što, prema njezinu mišljenju, strani radnici ruše cijenu rada ovdašnje radničke klase. Domovinski pokret bi pak bio za odrast, samo da se ne ugroze vrijednosti za koje se zauzima.
Primjer treći. Možda na prvu ne izgleda da je riječ o akciji za odrast, ali najavljeni porez na neiskorištene nekretnine uklapa se u osnovne ideje zagovornika odricanja od rasta BDP-a. Oni se zauzimaju za korištenje sagrađenih, ali praznih nekretnina. Protiv su toga da stanovi i kuće budu prazni, a da se grade nove zgrade. I da se majka Zemlja rauba vađenjem dodatnih količina sirovina i ruda potrebnih građevinarstvu.
Bilo bi očekivano da četvrti primjer odricanja od rasta BDP-a bude vezan uz nesnosne vrućine koje su ove godine svakom imalo razumnom pojedincu dale dokaz o ubrzanoj promjeni klime. To se ipak još ne događa. Kao da postoji kolektivni zavjet da se u razgovorima stane nakon konstatacije o temperaturama zbog kojih je na Jadranu zapravo bilo neugodno ljetovati. Čak i kad sve češće oluje odnesu krov s kuća u nekom selu ili gradu, nitko od pogođenih ne krivi klimatske promjene. Izgleda da globalna borba za zaustavljanje utjecaja čovječanstva na klimu ne motivira obične ljude i njihove zajednice. Tu još nema potpore odrastu.
Propitivanje dogme
Odnos prema ideji odrasta treba pažljivo pratiti. Na konkretnim situacijama sentiment se, čini se, kapilarno mijenja. Dobro, treba priznati da je, kad je riječ o Hrvatskoj, sirovi rast BDP-a sada pristojno visok, pa si možemo dopustiti promišljanja o kočenju. Pitanje je što bi bilo da naiđe recesija.
U ovoj fazi, kad mislitelji teorije odrasta još nemaju zaokružen, a realno ostvariv koncept kako promijeniti kapitalizam, tema je kako se odlijepiti od Vladina narativa o velikim uspjesima zahvaljujući rastu i raspravu i kriterije usmjeriti na višu razinu. Rast je, bar privremeno, dok je turizma i EU fondova, ostvaren. Kad su se Hrvatskoj već tako posložile zvijezde, sad kriterij uspjeha vladajućih, ali i biznis-zajednice, više nije sirovi rast, nego onaj utemeljen na razvoju, dakle kvalitetan rast. Ali ni ideju odrasta, koliko god bila svetogrđe za nas odrasle u dogmi vjerovanja u rast kao jedini način boljeg sutra, ne smije se unaprijed i potpuno odbaciti.