Kao što je knez Potemkin bio napravio lažna sela uz put kojim je prolazila carica Katarina II., tako će sada, prema svemu sudeći, biti fingirane reforme da se kulisama zavaraju birokrati iz Bruxellesa. Prijedlozi reforme zdravstva školski su primjer
Kako piše kolegica Goranka Jureško u Jutarnjem (za razliku od nekih, mi u Lideru navedemo kad preuzimamo dijelove nečijeg uratka), u samo dva dana iz Prijedloga izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti nestao je dio koji je branio liječnicima zaposlenima u državnom sektoru da osnivaju privatne zdravstvene ustanove ili tvrtke u području djelatnosti za koju dobivaju plaću od države.
Takvo pokazivanje slabosti predlagača, Ministarstva zdravstva, nije ništa iznenađujuće. Nedomišljenost reformi, u kombinaciji s razvodnjavanjem, karakteristika je najvećeg dijela promjena u vezi s kojima Vlada pravi predstavu. Ako se ide na konsenzus, to je jasan znak da se neće ništa bitno promijeniti.
Upadanje u zamke
Igrokaz reforme zdravstva samo je jedan u nizu koji na festivalu koji slijedi trebamo očekivati. Ovdašnja administracija gradit će brojna Potemkinova sela. Kao što je knez Potemkin bio napravio lažna sela uz put kojim je prolazila carica Katarina II., tako će sada, prema svemu sudeći, biti fingirane reforme da se zavaraju birokrati iz Bruxellesa. Da se opravda temeljem Nacionalnog plana oporavka već pristigli predujam.
S obzirom na to da od ovakva državnog aparata (čast iznimkama) ne treba očekivati suštinske reforme, društvo bi i posredno moglo skupo platiti 'besplatnih' 812 milijuna eura. Do sada poznate ideje reforme zdravstva uredno su, nepogrešivo i školski, upale u sve zamke u koje i inače upadaju reforme u Hrvatskoj.
Prva zamka je konfliktnost ciljeva ekonomskih politika. Kao što 'cure' detalji nekih premijerovih projekata, tako su 'procurili' i dijelovi zdravstvene reforme. Pa se traži ukidanje oslobađanja od plaćanja zdravstvenog doprinosa mladih, prvozaposlenih do 30 godina. Jer, to je suprotno generacijskoj solidarnosti prema kojoj mlađi trebaju izdvajati za starije. Riječ je o 1,2 milijarde kuna. Sve bi bilo O. K. da ista vlada kojoj pripada Ministarstvo zdravstva kao prioritet nema i demografsku obnovu i brigu za standard mladih. Pa se sad sudara demografija s generacijskom solidarnošću. Što je važnije?
Logično bi bilo potražiti listu prioriteta u Nacionalnoj razvojnoj strategiji 2030. Ali u njoj nema rang-liste prioriteta. U njoj zapravo nema ničega konkretnog i korisnog. Zbunjenost se povećava jer, eto, predstavnici iste vlade u slučaju zdravstva traže generacijsku solidarnost, ali odbijaju ukinuti drugi mirovinski stup i vratiti se samo generacijskoj solidarnosti kad su mirovine u pitanju.
Onda je tu odnos prema čuvenom obećanju Vlade o rasterećenju gospodarstva. U pripremi je peti akcijski plan rasterećenja. To je onih 33 plus 17 mjera. Ukinute su ili smanjene neke članarine. Ostalo samo što nije. Ali sada se u ideji mirovinske reforme pokušava poslodavcima utrpati plaćanje dodatnih troškova za bolovanje zaposlenika. Trošak koji višestruko nadmašuje onih kozmetičkih 33 plus 17 mjera.
Konzultantski štos
Ali ni to nije sve. Mnogi su konzultanti zgrnuli bogatstvo na krajnje jeftinom štosu. Dođu u neku tvrtku/organizaciju. Ako vide da je sustav centraliziran, savjetuju decentralizaciju. Ako je decentraliziran: 'Pa morate ga centralizirati.' Tako se sada ide na centralizaciju vlasništva nad bolnicama. Jer je sustav decentraliziran. Tu je i genijalna ideja o smanjenju troškova objedinjavanjem javnih nabavki. Kako se toga nitko nigdje nije sjetio? Možda bude nekakva ušteda, ali zaboravlja se da će iz igre ispasti mnoge male tvrtke. A premijer Plenković je ne jednom prigodno naglasio da su male i srednje tvrtke temelj našega gospodarstva. Sad će netko reći da će se smanjiti lokalna politička korupcija. Ali, samo će se dignuti s općinske i županijske na državnu razinu.
Očito je zadatak smišljanja zdravstvene reforme pretežak za postojeću administraciju. No, rješenje postoji. U programu reformi za koje je stiglo 812 milijuna eura piše (molim za malo koncentracije):
'Analiza radne opterećenosti provest će se za institucije uključene u pojedine sustave upravljanja i kontrole uzimajući u obzir i opterećenje koje proizlazi iz Mehanizma za oporavak i otpornost. Analiza će pružiti odgovarajuće informacije u smislu potreba administrativnih kapaciteta kako bi se oni pravovremeno postigli, među ostalim izradom preporuka za povećanje kapaciteta prema potrebi. Na temelju analiza i preporuka uključenim ustanovama bit će dodijeljeni potrebni resursi.'
U prijevodu, jedino je sigurno da će reforme za posljedicu imati – povećanje kapaciteta državnog aparata. U prijevodu: povećanje administracije.