Iz SDP-a stižu deset godina stare pa podgrijane ideje o podizanju investicija na 25 posto BDP-a. Iz HDZ-a Plenkovićeva strana inzistira na ‘light‘ reformama koje kontrolira Bruxelles, a stranačka oporba zbunjuje kontradiktornim prijedlozima o privatizaciji i strateškim granama
Rijetki su tjedni kad se dogode dvije objave politekonomskih stratega najvećih političkih stranaka. U posljednjih sedam dana oglasili su se Branko Grčić iz SDP-a i Domagoj Milošević iz HDZ-a. S tim da im pozicije u strankama nisu iste. Grčića u SDP-u podupire predsjednik Bernardić, a Milošević je u HDZ-u zapravo izazivač premijera Plenkovića uoči unutarstranačkih izbora.
Kako god bilo, nažalost, teško se može reći da su istupi i ideje proizveli željeni 'wow' efekt. Previše je među prijedlozima ideja koje se medijsko-političkim prostorom povlače godinama. Teško je zaključiti što je prioritet (nezgodno je imati desetak prioriteta jer se pokazalo da kapaciteti za provedbu nisu baš veliki), jesu li proigrani konflikti s nekim drugim ciljevima, a izostala je neka vrsta SWOT analize. Sve u svemu, početak predizbornog razdoblja koji ne obećava previše.
Grčićeve stare ideje
Kao i prijašnjih godina ne izlazi se iz zone ugode. Političari često traže od poduzetnika inovativnost, a sami (čast pokojoj iznimci) pate od nedostatka inovacija. Ako je dojam pogrešan, jer istupi u novinama imaju ograničen prostor, evo, neka Grčić i Milošević budu predvodnici novog vala, neka na tri do deset stranica iznesu svoj ekonomski program. Ne stranački, jer s njim dolaze razne ograde, nego baš svoj program. Kao makroekonomisti ili političari s iskustvom u poduzetništvu.
S Grčićevom porukom da će SDP raditi na stvaranju 'boljeg i normalnijeg društva' moguće je složiti se. Ali kad se krene od 'transformacije gospodarstva od niskoproduktivne, niskodohodovne i rentijerske ekonomije prema onoj koja raste na novim tehnologijama, znanju i kvalitetnim radnim mjestima', kroničar ekonomskih zbivanja već dobiva prve znakove alergije. A kad sve završi deset godina starom Grčićevom tezom da je rješenje u podizanju razine investicija s 20 na 25 posto, onda se čovjek zapita što su u glavnoj opozicijskoj stranci radili protekle tri godine. Zar se nije moglo smisliti ništa više od toga da se fondovima Europske unije financiraju investicije javnih i komunalnih poduzeća? Koga će takav program moći galvanizirati?
Na HDZ-ovoj strani, opet, također se ne želi zakoračiti izvan zone ugode. Pa se mlake reforme zapisane u akcijskom programu malo ubrzaju nakon što stigne neka packa iz EK-a, pa premijer, osjetljiv na kritike s te adrese, u pauzi borbe za ovladavanje strankom postroji ministre. Ni tu nema inovativnosti koja bi mogla galvanizirati poslovnu i širu zajednicu. Ne možeš provesti ono što je tranzicijska posvuduša (mirovinska reforma npr.), nemaš nekih svojih originalnih inovacija, pa se onda birokratskim pristupom korak naprijed – korak nazad pokušava stvoriti dojam da se nešto radi.
Kontradiktorni Milošević
Domagoj Milošević, koji je jedno vrijeme bio istaknut kao Stierov kandidat za budućeg premijera (prije nego što je Stier pristao da glavni protivnik Plenkoviću bude Kovač), opet, zbunjuje svojim odgovorima u Nacionalu. Na jednome mjestu zauzima se za privatizaciju Podravke (što otvara mogućnost da dođe u strane ruke), a nekoliko pitanja dalje odgovara da je 'proizvodnja hrane danas u strateškom smislu možda i važnija nego nafta'. Onda se još zauzima za 'manju, jeftiniju i efikasniju državu' te da će u stranci poduprijeti kandidata 'koji će jamčiti da će se odvažiti provesti strukturne reforme' i koji će zemlju 'iz socijalizma odvesti u tržišnu ekonomiju'.
Grčićeve i Miloševićeve poruke kao da su već mnogo puta viđene. Do kraja godine ipak će se još poneko uključiti u predlaganje ekonomskih programa. Već se može napraviti popis prijedloga. Osim deklaracija koje se odnose na privlačenje stranih investicija, zahtjeva za ulaganje domaćih mirovinskih fondova u domaće tvrtke, jače korištenje fondova EU, rasterećenje gospodarstva, usmjeravanje turizma prema visokoprofitabilnom segmentu, povezivanje plave i zelene Hrvatske, gradnju nizinske pruge... teško da ćemo čuti neku pravu inovaciju. Primjerice, da se političari odlijepe od 'poticanja investicija' i bar jednom pokušaju s, primjerice, izvozom kao generatorom rasta.
Poduzetnici rade kopernikanske obrate. Uzmimo samo primjere uspješnih trgovaca koji su se u jednom trenutku odlučili zakoračiti na nepoznat i opasan teren – u proizvodnju. Violeta i Prima primjeri su takvih odlučnih i uspješnih zaokreta. A ima ih još mnogo. Poduzetnike tržište, strast i odlučnost tjeraju na inovativnost. Ovdašnji političari u uvjetima političkog duopola uživaju u zoni komfora.