Braća i sestre u obiteljskim poduzećima se ustvari jako dobro slažu i nadopunjuju, zaključak je to iz primjera dvije obiteljske tvrtke Pjenušci Peršurić i Bumbara koje su sudjelovale na panelu Složna braća kuću grade na konferenciji Budućnost obiteljskih tvrtki.
Katarina Peršurić Bernabić i Ana Peršurić Palčić, direktorica i zamjenica direktorice iz tvrtke Pjenušci Peršurić iz okolice Poreča, sestre su koje su naslijedile vinariju od oca. Premda im svi kažu da je vinarstvo muški posao, one su sestre u muškom poslu i nerijetko im se dogodi da sezonci i kupci misle da su „gazde“ njihovi muževi. No, nije tako. Katarina je inženjerka agronomije, a Ana doktorica znanosti agronomije i to na temu proizvodnje pjenušaca.
- Proizvodimo pjenušce, uglavnom za izvoz, imamo vlastite nasade. Tvrtku je osnovao otac i proizvodio pjenušce kao hobi, otkad znamo za sebe radimo u tom obiteljskom poslu. Niti jedna od nas ne zna sve, tata nam je prenio sve svoje znanje za život, na fakultetu smo se educirale dodatno, pratimo trendove, uvijek nešto istražujemo. Obje smo različite i spontano smo se predodredile koja će šta raditi – objasnile su sestre i istaknule da Ana radi oko vinogradarstva i menadžmenta, a Katarina se bavi proizvodnjom i prodajom.
Prednost dokazivanje u obiteljskim tvrtkama
Domagoj i Krešimir Sakač, braća su i uključeno su ravnopravno u obiteljskoj tvrtki Bumbar, koja je specijalizirana za distribuciju staklene ambalaže. Tvrtku osnovao njihov djed, što znači da je riječ o obiteljskoj tvrtki treće generacije.
- Zezam se često da ću dati otkaz ako pređemo 50 zaposlenih, najavio sam i roditeljima da odlazim – našalio se Domagoj koji je inače pravnik, a Krešimir je komercijalist. Krešimir se prozvao tako da bi imao potpis na mailu, premda su obojica prošli sve segmente rada u obiteljskoj kompaniji, od skladišta do prodaje.
- Dogovorili smo se da ja primam unutarnje pritužbe, Krešo vanjske. Obojica smo uključeni u sve odluke i vrlo smo složni – istaknuo je Domagoj.
Posljednji panel govorio je o novoj Generaciji Z i milenijalcima u obiteljskom biznisu. Na panelu su sudjelovali Rikard Pažitka iz Pro alarma, Ella Jagodin iz tvrtke Ante Mijić Quercus te Ana Čalić iz Navele. Svi oni su se složili da im je velika prednost što su se nakon školovanja mogli dokazivati u obiteljskoj tvrtki i da im je jasno da im posao u korporacijama, pogotovo u inozemstvu ne bi donio takve prilike. Njihove ideje, složili su se, brže i bolje prolaze u obiteljskom poduzeću. Istaknuli su da su se s njihovim angažmanom u obiteljskim tvrtkama te kompanije donekle i ‘startup-izirale‘.
Samo je važno donijeti odluku
Na samom koncu konferencije Budućnost obiteljskih tvrtki kratku prezentaciju pod nazivom ’10 poruka u 20 minuta nakon 15 godina iskustva‘ održao je konzultant i suosnivač tvrtke Adizes SEE, Boris Vukić. Kako je rekao, cilj tranzicije je da tvrtka nastavi normalno i uspješno poslovati te da obitelj može imati harmoniju za nedjeljnim ručkom.
Važno je, tvrdi Vukić, samo donijeti odluku, no ipak jednako tako je važno pitanje hoće li djeca htjeti živjeti snove vlastitih roditelja. Nadalje, kako je naglasio, djeca itekako trebaju imati strast prema biznisu kojim se tvrtka bavi.
Ipak, ponekad je potrebno povući ručnu kočnicu i shvatiti kako i kojim tempom ići u promjene. Ne može jedna tvrtka ponijeti previše promjena i ostati profitabilna i stabilna te je vrlo važno shvatiti koje su to karakteristike dobrih menadžera i kako najbolje uvesti promjene u kompaniju.