Billy Gould odlučan je u namjeri da Amerikance upozna s okusima rakije, ali i njenim gotovo mitološkim značajem na Balkanu
Zaljubljenik u Balkan, njegove običaje, ali i žestice, basist kultne grupe Faith No More Billy Gould vrlo je odlučan u namjeri da obećanu zemlju Ameriku upozna s pićem nad pićima - rakijom. Prije dvije godine bacio se u biznis s rakijom, udružio s obitelji srpskih destilera te pod brendom znakovita imena Yebiga na tržište lansirao svoju prvu šljivovicu - 'Prva'.
Početkom mjeseca 'Prvoj' je pridružio 'Belu' - nešto nježniju varijantu svog prvijenca. Iako se Gould svojim potezom pridružio svoj sili celebrityja koji sreću i zaradu traže na tržištu alkoholnih pića, njegov je izbor pića, ali i marketinški pristup prilično jedinstven.
Gould, naime, ne želi samo kupce upoznati s neponovljivim okusima domaćih rakija već s tradicijom te njenim gotovo mitološkim statusom na Balkanu. Ili, kako stoji u misiji na stranici Yebiga - 100 posto prave balkanske rakije: 'Nema više razbijenih boca u koferu, nema čekanja da se Dragana uda ili da deda umre… Sad možete uživati u esenciji domaćeg savršenstva svaki dan.'
Balkanski duh
Balkanofil Gould pokušava prenijeti balkanski duh i, uvjetno rečeno, estetiku u svim segmentima marketinške komunikacije. Dizajn stranice brenda i etikete na bocama rakije podsjećaju na osmrtnicu, a zaštitno lice je - baba, jer 'ona zna najbolje'.
Na društvenim profilima brenda administratori objavljuju duhovite memeove i video-klipove s ovih prostora (najviše iz Srbije) pokušavajući tako Amerikancima približiti neponovljiv, uvrnut i sirov balkanski duh te tradiciju konzumacije rakije u svakoj prigodi - od rođenja, vjenčanja pa do sahrana.
Što se samih rakije tiče, Gould svoju 'Prvu' i 'Belu' svrstava u rakije premium kvalitete, jer se proizvodi na tradicionalan način i to od sto posto prirodnih sastojaka - ručno branih šljiva sorte čačanska rodna i izvorske planinske vode.
Kako je nedavno magazinu Forbes ispričao Gould, njegova je fascinacija Balkanom počela devedesetih godina tijekom turneje Istočnom Europom (bend je čak svirao tijekom pada Berlinskog zida). Ono što posebno pamti jest što su fanovi putovali i po 12 sati autobusom ne bi li vidjeli zapadnjački brend te kao poklon u backstage donosili domaću rakiju.
- Posebno mi se svidjelo što sam mogao osjetiti okus voća. Svaka rakija je imala drugačiju osobnost, drugačiji potpis - prisjetio se Gould.
Otad glazbenik posjećuje Balkan u prosjeku jednom godišnje te je već stekao mnogo prijatelja koji bi mu domaću rakiju slali koferima jer ju je u Americi bilo nemoguće nabaviti.
- Neki moji prijatelji su proizvođači alkoholnih pića, ali i fanovi tekile. Od njih sam saznao sve o tekili, ali kad bih spomenuo rakiju nitko nije imao pojma što je to uopće. Tad sam pomislio kako bi bilo sjajno kad bih pronašao neku zaista dobru i doveo je u Ameriku - prisjetio se Gould koji tradiciju ispijanja rakije krši u samo jednom malom detalju - umjesto u čokančiću pije je iz čaše za brandy jer tako bolje osjeti njene voćne arome.