- Posljednja globalna financijska kriza pokazala je koliko je jak učinak šokova nastalih na tržištima nekretnina na cjelokupno gospodarstvo, posebice kada je riječ o visoko zaduženim ulaganjima u nekretnine, što je u prošlosti rezultiralo i dugotrajnijim recesijama. Dodatno, istraživanja su pokazala kako su gospodarska usporavanja koja proizlaze iz pada tržišta nekretnina tri puta vjerojatnija od onih uzrokovanih drugim činiteljima. Kao odgovor na ove nalaze i događanja u praksi, prepoznata je važnost primjene makrobonitetnih politika kako bi se osigurala otpornost financijskog sustava i smanjili sistemski rizici, jer su se tradicionalni alati monetarne politike pokazali neučinkovitima u rješavanju pitanja financijske stabilnosti, posebice na tržištu nekretnina - stoji u uvodu istraživanja ‘Predviđanje rizika pada cijena nekretnina u Hrvatskoj: lakše je reći nego učiniti‘.
Istraživanje iza kojeg stoje Tihana Škrinjarić, ekonomistica u Odjelu za strategiju testiranja otpornosti na stres Banke Engleske, i Maja Sabol, administratorica u Odjelu za ekonomsko upravljanje i analizu EMU-a u Europskom parlamentu, bavi se dinamikom cijena nekretnina u Hrvatskoj i pripadajućim rizicima uz mogući pad cijena, povezanima s provođenjem makrobonitetne politike.
Rizici pada cijena nekretnina
Posljednjih godina prisutan je znatan rast cijena nekretnina na globalnoj razini, uključujući i u Hrvatskoj. Time je povećana zabrinutost zbog mogućih korekcija cijena u kratkom roku, jer zajedno s visokom inflacijom u posljednje dvije godine došlo je do povećane vjerojatnosti nepovoljnih makroekonomskih ishoda, pri čemu su se neka tržišta nekretnina već počela hladiti.
Stoga su autorice istraživanja su analizirale su hrvatsko tržište nekretnina u kontekstu pronalaženja glavnih činitelja rasta cijena nekretnina pri riziku (engl. house price at risk, HaR) te su pokušale predvidjeti rizike povezani s mogućim padom cijena nekretnina, stoji u priopćenju.
Rezultati rada upućuju na to da su rizici pada cijena nekretnina još uvijek manji u odnosu na razdoblje prije globalne financijske krize, premda su se u posljednjih nekoliko godina povećali. Također, uočava se da je veoma zahtjevno prognozirati rast cijena nekretnina, s obzirom na relativno kratke vremenske serije, samu dekompoziciju rezultata i nedostatak podataka za pojedine varijable.
Također, upućuje se na to da postoji mogućnost da ‘sama‘ makrobonitetna politika nije dovoljna da ublaži spomenute rizike, da treba uvažiti koordinaciju s drugim komplementarnim politikama na tržištu nekretnina te da postoji mogućnost poboljšanja komunikacije s javnošću o dinamici i rizicima povezanima s kretanjem cijena nekretnina.